Najduži migracijski put: Kroz AVRR program migranti iz Irana vratili se kući nakon 20 godina

IOM radi na osnaživanju zajednica da ojačaju svoju otpornost u situacijama ranjivosti, kao i izgradnji kapaciteta unutar vlada za upravljanje svim oblicima i utjecajima mobilnosti.

Jedan od značajnijih programa koje provodi IOM je Potpomognuti dobrovoljni povratak i reintegracija – Assisted Voluntary Return and Reintegration (AVRR).

Program pruža administrativnu, logističku, finansijsku podršku migrantima, uključujući pomoć u reintegraciji, za one koji ne mogu ili ne žele ostati u zemlji domaćinu/tranzitu i koji se odluče vratiti u svoju zemlju porijekla. Provodi se kroz saradnju sa vladinim institucijama i migrantskim zajednicama, čineći primjer multisektorskog pristupa dobrovoljnom povratku i stvarajući sveobuhvatni sistem upravljanja migracijama, u korist svih uključenih strana.

Migranti koji se nalaze u nekom od privremenih prihvatnih centara u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu , bez obzira na njihov pravni status, imaju pravo na podršku za dobrovoljni povratak, kada nemaju sredstava da sami provedu povratak: osobe koje su otkazale namjeru za azil, migranti na ruti, osobe u iregularnom statusu, odbijeni tražioci azila, ranjiva kategorija migranata.

Mia Ožegović i Tarik Zećo, savjetnici za dobrovoljni potpomognuti povratak i reintegraciju, svakodnevno pružaju pomoć i informacije migrantima u privremenom prihvatnom centru Blažuj u Bosni i Hercegovini.

"Ovaj posao vas nauči da nikada ne smijete generalizirati stvari. Onoliko koliko je teško raditi sa muškarcima samcima, tako je i s porodicama. Sve nosi određenu problematiku koja je usko vezana za porodicu ili muškarca samca. Rad u kampu u Blažuju naučio me da postoje neke priče koje, nažalost, jako malo prostora dobiju da budu ispričane, a trebale bi. Jer i ovi ljudi imaju svoje porodice, braću, sestre... negdje", započinje priču o svom radnom danu savjetnica Mia.

Migranti se mogu prijaviti ili samo informirati o programu i procesu dobrovoljnog povratka svakodnevno i ako borave u centrima, ali i van centara, u napuštenim objektima i na drugim lokacijama.

"Dan AVRR osoblja je prepun savjetovanja korisnika u vezi sa njihovim povratkom kući, kao i operativnih stvari koje uključuju komunikaciju i saradnju sa državnim institucijama i ambasadama. Naravno, s obzirom na to o kakvom se korisniku radi, savjetodavne sesije mogu biti i duže nego što je to predviđeno, jer nekada postoje i otežavajuće okolnosti u vezi sa povratkom. Naš radni dan je jako užurban i zvanično traje osam sati, ali s obzirom na to da smo u stalnoj komunikaciji s korisnicima, dolazimo do toga da oni često dijele jedan mobitel pa se jave oko 8 navečer s pitanjem o novim informacijama. Nastojimo im uvijek biti dostupni i pomoći da stupe u kontakt sa svojim porodicama, što je jako bitno i njima i nama", kaže Mia.

Migranti za AVRR program se mogu prijaviti na jednu od lokacija u bilo kojem prihvatnom centru u zemljama Zapadnog Balkana, zatim putem brojeva telefona koji su im dostupni u promotivnim materijalima te kroz terenski tim koji svakodnevno posjećuje sva veća okupljališta u urbanim i ruralnim mjestima i predstavlja program i njegove pogodnosti.

"Što se tiče samog povratka, među korisnicima često vlada nerazumijevanje i nemogućnost pravljenja razlike između dobrovoljnog povratka i deportacije. Naš zadatak je da migrantima na adekvatan način pojasnimo da je povratak baziran na dobrovoljnosti i da u svakom momentu mogu odustati te također da im sa pravne strane pojasnimo da dobrovoljni povratak nije deportacija. AVRR je jedan od sigurnih i dostojanstvenih načina za povratak kući", pojašnjava Tarik.

Svi korisnici programa dobijaju finansijsku pomoć, prvi dio se isplaćuje neposredno prije povratka sa Zapadnog Balkana, a ostatak nakon dolaska u matičnu zemlju, kada tamošnji AVRR savjetnik preuzima slučaj. Pored toga, korisnici iz ranjivih grupa dobijaju i dodatnu reintegracijsku pomoć po povratku u svoju matičnu zemlju.

"Mi nudimo određeni vid direktne 'keš' asistencije koju svi migranti dobijaju neposredno pred odlazak iz naše zemlje, te po povratku u svoju zemlju. Veliki broj njih dobija i dodatnu reintegracijsku pomoć u vidu granta za pokretanje malih biznisa, edukaciju, liječenje ili rješavanje stambenog pitanja u zemlji porijekla. Cilj je da korisnik iskoristi reintegracijski grant te samim tim kreira održive mogućnosti za bolji život u svojoj zajednici", dodaje Tarik Zećo.

Migracijski put korisnika zavisi od osobe do osobe, ali najduži put koji je imao jedan korisnik trajao je 20 godina.

"Radi se o korisnicima iz Irana koji su napustili zemlju, prema njihovim riječima zbog političke situacije te nisu mogli da se vrate iz sigurnosnih razloga. Putovali su po Evropi, bili u procesu azila koji im nije odobren. Dakle, nema pravila, kretanje migranata može da traje od 2 mjeseca do 20 godina. Različiti su profili ljudi koje su stigli u Bosnu i Hercegovinu. Među njima ima magistara prava i sociologije recimo, ali ni za njih posla nema i većinom volontiraju. Pokušavaju raditi kao prodavači, ali kažu da je za takve poslove potrebna 'štela'. Iz tih razloga se odlučuju potražiti svoju sreću u nekoj od evropskih zemalja. Oni ne žele ostati ovdje, vide da je i ovdje teško dobiti posao. Kroz Bosnu i Hercegovinu su u tranzitu i nadaju se nastavku putovanja prema Evropi. Postoje i oni migranti koji se ne žele prijaviti za AVRR program, a mi ne ulazimo u razloge takve odluke jer je program prvenstveno dobrovoljnog karaktera", ističe Mia i dodaje da su u stalnoj komunikaciji sa savjetnicima iz drugih zemalja Zapadnog Balkana jer je projekt regionalnog karaktera.

Očekujemo da bi broj povrataka mogao biti znatno veći

Broj povrataka migranata je u opadanju od prošle godine zbog situacije izazvane pandemijom COVID-19.

"Brojne restrikcije uzrokovane pandemijom koronavirusa utjecale su na realizaciju aktivnosti programa i rezultirale smanjenim brojem povrataka. Pojedine zemlje su zatvorile svoje granice te još uvijek nije moguće realizirati povratke. Kada govorimo o broju povrataka, taj broj varira u toku godine u odnosu na godišnje doba i vremenske uvjete, zdravstveno stanje osoba u pokretu, finansijske situacije i drugih uzroka. Postoje periodi kada se migranti teže odlučuju na povratak, to je u proljeće i ljeto, jer žele pokušati 'gejm' te pokušavaju iregularno ući u neku od evropskih zemalja", objašnjava Mia Ožegović.