Pokazatelj da BiH kaska u ekonomskom oporavku je alarmantni podatak do kojeg je došla Anadolija, a koji govori da je u BiH za 15 godina broj nezaposlenih na biroima za zapošljavanje porastao za 128.868.
Stručnjaci smatraju kako je prevelika nezaposlenost najveći ekonomski problem s kojim se BiH suočava. Napominju da će to ostaviti vrlo štetne i ozbiljne posljedice po cijelo društvo i državu u budućnosti.
Ekonomski analitičar Erol Mujanović za Anadoliju je kazao da je "ovako visoka stopa nezaposlenosti zaista najveći problem u BiH, jer ima, ne samo seriju negativnih ekonomskih posljedica nego i socijalnih, kolektivnih i individualnih".
"Pored posljedica koje stalno podvlačimo, važno je istaći i da višegodišnja nezaposlenost slabi nivo znanja i vještina kod osobe koja nije dugo ili nikada nije bila zaposlena i, prije svega, destabilizuje tu osobu trajno i psihički. Studije pokazuju da osobe koje su bile dugo nezaposlene, tokom cijele karijere ugavnom dobivaju manju plaću za isti posao u poređenju sa osobama koje nisu bile nezaposlene na duži vremenski period", objasnio je Mujanović.
On je napomenuo kako su i ekonomske posljedice velike stope nezaposlenosti očigledne, jer se "kreću od nedostatka kupovne moći kod nezaposlenih, koja svakako utiče i na kompanije koje manje prodaju, pa do oslabljenog sistema zdravstvenog i penzionog osiguranja, jer je manje ljudi koji doprinose i uplaćuju sredstva, pa to stvara i socijalne probleme".
Rekordna stopa nezaposlenosti bila u 2013.
Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u BiH je 2000. godine bilo 428.000 nezaposlenih građana, odnosno 40,1 posto, dok je nakon toga trend ionako visoke nezaposlenosti rastao skoro svake godine. Tako je 2014. godine broj nezaposlenih dostigao skoro 560 hiljada, odnosno 44 posto.
U 2001. godini u BiH su bez posla bile 431.773 osobe, odnosno 40,8 posto radno sposobnog stanovništva, a naredne godine 456.417 osoba ili 42,2 posto, dok 2003. taj broj dostiže 461.000, odnosno 42,7 posto. Narednih godina trend nezaposlenosti također nastavlja da raste pa je, primjerice, 2004. u BiH na biroima za zapošljavanje bilo 466.500 osoba, odnosno 42,2 posto osoba, iduće godine 500.941 ili 43,8 posto, 2006. godine 515.084 osobe, odnosno 43,7 posto, a 2007. godine na biroima za zapošljavanje u BiH su bile 535.284 osobe ili njih 43,8 posto.
Pred samu ekonomsku krizu, 2008, u BiH je bilo 483.000 nezaposlenih, što je mjereno u procentima 40,6. Ali zbog sve teže ekonomske i financijske situacije u zemlji, u Evropi i svijetu, nezaposlenost u BiH je narednih godina konstantno bilježila porast, tako da su rijetki intervali kada je stopa nezaposlenosti u BiH padala.
Tako je 2009. bilo 493.250 nezaposlenih, odnosno 40,5 posto, 2010. taj broj je dostigao 516.045, tačnije 41,4 posto, 2011. bilo je 529.600 ili 43,4 posto nezaposlenih. U junu 2012. u BiH je bilo 538.151 nezaposlenih ili 44 posto, a već naredne godine u septembru taj broj je iznosio 554.929 neza, odnosno 44,8 posto, što je rekord u historiji BiH.
Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH u februaru 2014. godine u BiH je broj nezaposlenih iznosio 556.868, a nominalna stopa nezaposlenosti je na 44,6 posto.
Imajući u vidu navedene podatke, alarmantno je da je u BiH od 2000. naovamo svake godine u prosjeku za oko 10.000 rastao broj nezaposlenih.
Blagi rast broj zaposlenih u posljednjih 14 godina
S druge strane, broj zaposlenih u istom periodu, odnosno od 2000. do februara 2014. godine povećan je za nekih 53 hiljade, sa 639,053 na 693,416 osoba koje, prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH, trenutno imaju zaposlenje.
Imajući u vidu kako je teško očekivati brze institucionalnaei strukturalne ekonomske reforme od strane vlasti, ekonomski stručnjaci predlažu da nezaposleni sami pokušaju, na neki način, pokrenuti vlastiti posao ili se dodatno educirati i sticati najnovija znanja i vještine.
Mujanović preporučuje da je nezaposlenima, a posebno mladima u BiH, najbolje da sami preuzmu sudbinu u svoje ruke.
"To znači da se trebaju sami potruditi, na bilo koji način, da steknu vještine koje tržiste rada traži bilo da se radi o volontiranju, usavršavanju poznavanja primjenjivih stranih jezika, povećavanju informaticke pismenosti. Najvrednije je da imaju stalni kontakt sa poslodavcima i rad na projektima te konkretnim poslovnim aktivnostima jer tu se stiče najvrednije iskustvo koje poslije čini razliku u odnosu na druge kandidate na tržistu rada", savjetuje ovaj ekonomski stručnjak.