Uslov za zadovoljstvo poslom jeste da imate život i nakon radnog vremena
Da li su to poštena plata i beneficije, odličan šef, jasan karijerni put, mogućnosti učenja, osjećaj svrhe? Sve ovo su stvari kojima opsjednuti menadžeri, ali i oni koji su u situaciji da biraju posao. Međutim, kada od ljudi zatražite da odrede prioritete, nećete dobiti jasnu sliku o tome šta zaista cijene. Zapravo često slabo razumiju šta je ono što ih čini sretnima, a što se odnosi na posao.
Američki poslovni portal Harvard Business Review je korištenjem svoje aplikacije Happify analizirao šta je radnicima zaista važno. Zaposleni su ovom aplikacijom uključeni u različite aktivnosti kojima se od njih tražilo da navedu ono što zaista cijene i vrednuju u svom životu. Iskustveno je dokazano da se spomenutim aktivnostima povećava dobrobit ljudi, omogućavajući im da prepoznaju dobre stvari u svojim životima i razloge zbog kojih su im te stvari važne.
Prvi korak Harvard Business Reviewa bio je izdvojiti 200 različitih odgovora koje su naveli korisnici aplikacije Happify. Prethodno je od tih korisnika zatraženo da istaknu tri stvari koje su se danas ili jučer desile, a zbog kojih su osjećali zahvalnost. Od 200 odgovora identifikovano je njih 14 s pojmovima koji su povezani s poslom i koji su često korišteni.
Najčešći odgovori su bili opće zadovoljstvo poslom, lakoća odlaska na posao, radna pauza, pozitivna interakcija s drugim ljudima, slobodno vrijeme, visok radni učinak, beneficije i kompenzacije te mogućnost pronalaska novog posla. Utvrđeno je da se prioriteti mijenjaju u različitim fazama karijere.
Naime, osobe starosti od 25 do 34 godine najviše zahvalnosti imaju za mogućnost pronalaska novog posla, pozitivan radni odnos, to što mogu lako doći na posao, radnu pauzu i slobodno vrijeme. Kod osoba starosti od 35 do 44 godine dešava se pad zahvalnosti za nekoliko stvari, a posebno se to odnosi na ravnotežu između posla i privatnog života, slobodno vrijeme i platu. Smatra se da su potencijalni razlozi za to što su ljudi u ovoj dobi preopterećeni obavezama i troškovima.
Međutim, od kasnih 50-ih godina mijenja se obrazac zahvalnosti, a u pravo u kasnim 50-ima je najveća zahvalnost za finansije i beneficije koje se ostvaruju poslom. Pretpostavlja se da su u toj dobi, kada se približava penzionisanje, važne finansije, pa je manja preokupiranost novim karijernim prilikama, radnim učinkom i slobodnim vremenom.
Dakle, na početku karijere se cijeni posao koji donosi koristi. U srednjim godinama stvari postaju teže - teže je uskladiti posao i život, jer se mnogi ljudi često bore da sastave kraj s krajem. Međutim, kako se stari, raste zadovoljstvo sadašnjim poslom i više je mogućnosti za postizanje ličnih aspiracija.
Zaključak jeste da na zadovoljstvo poslom utječu faktori kao što su beneficije, plata, ljudski odnosi, koliko dugo se putuje na posao, itd. Međutim, sve ovo se svodi na dvije važne stvari. Prva jeste da je važno imati život izvan posla i druga stvar jeste imati novac da se to priušti.
