ArcelorMittal se hvalio velikom dobiti, a sada tvrde da neće moći izdržati poskupljenje struje
ArcelorMittal je jedan od najvećih izvoznika u Bosni i Hercegovini, a na nedavno održanoj konferenciji za medije su kazali da neće moći izdržati poskupljenje struje i dodatne troškove od oko 70 miliona KM zbog čega će biti primorani obustaviti proizvodnju. Sve to su pravdali povećanjem i drugih sirovina koje koriste za procese proizvodnje, ali su zaboravili i pomenuti da su se nedavno hvalili velikom dobiti te da je cijena čelika povećana dosta ranije nego je najavljeno poskupljenje struje.
U razgovoru za Klix.ba Samir Lemeš, predsjednik skupštine Ekoforuma Zenica, pojašnjava da ovo nije prvi put da ArcelorMittal upućuje vapaje suvlasniku ArcelorMittala (op.a. 8 posto kompanije je u vlasništvu Vlade FBiH).
"Ova kompanija se od pokretanja integralne proizvodnje stalno žali na teške uslove poslovanja i u tome često traži izgovore za kašnjenje ekoloških projekata. Prvo je to bila recesija 2008. godine, kad je globalno finansijsko tržište zapalo u krizu potaknutu padom tržišta nekretnina. Tada je zaista došlo do pada cijene čelika na globalnom tržištu sa 740 EUR/t u trećem kvartalu 2008 na 339,44 EUR/t u trećem kvartalu 2009. godine. Kada je 2013. godine uočeno da ekološki projekti u najvećem zeničkom industrijskom zagađivaču kasne i da neće biti realizovani, Federalno ministarstvo okoliša i turizma pokrenulo je akciju spašavanja, tako što su umjesto oduzimanja okolinske dozvole uveli "kartone pogona" u kojima bi se detaljno opisalo šta bi još trebalo uraditi prije nego što isteknu okolinske dozvole", govori Lemeš te dodaje:
"U jednom od tih dokumenata za koksaru stoji da 'ugradnja sistema za odsumporavanje koksnog plina košta 30 miliona Eura, da ta mjera nije izvodljiva s tehničkog, tehnološkog i ekonomskog aspekta'. Prilikom obnove okolinske dozvole 2017. godine ponovo je naloženo izvođenje te mjere, ali ona ni do danas nije realizovana. Federalna vlada i nadležno ministarstvo očigledno nisu u stanju natjerati kompaniju da smanji emisije iz tog pogona i prihvataju izgovore kompanije."
Nakon toga dolazi do povećanja cijene čelika na tržištu što je uzrokovano oporavkom od recesije, ali i fluktuacijama odnosa američkog dolara i eura. Lemeš kaže da su nakon toga naredni izgovor bile mjere zaštite Evropske Unije na uvoz čelika i proizvoda od čelika nastale 2018. godine kao reakcija na mjere uvedene od Sjedinjenih Američkih Država zbog bojazni da bi se količine čelika namijenjene tržištu SAD-a mogle preusmjeriti na tržište Evropske unije.
"Treba napomenuti da je do uvođenja zaštitnih mjera u stvari došlo na zahtjev korporacije ArcelorMittal, koja je vlasnik 92% zeničke kompanije. Financial Times je 11. decembra 2018. godine objavio da te zaštitne mjere EU treba dodatno pojačati kako bi se evropska industrija čelika zaštitila od kvota koje je uvela Trumpova administracija", pojašnjava Lemeš.
Najnoviji vapaj uslijedio je kada su porasle cijene sirovina za proizvodnju čelika, od uglja, koksa, do željezne rude, pa i električne energije. Pri tome je generalni direktor ArcelorMittal Zenica nekako zaboravio spomenuti da je i cijena njihovih proizvoda porasla, kako na domaćem, tako i na svjetskom tržištu.
"Cijena rebraste čelične armature u oktobru 2021. godine iznosi preko 700 USD, a tokom 2020. godine vrtila se oko 400 USD po toni. Međutim, sve te igre oko cijena sirovina i proizvoda nisu toliko bitne, koliko je bitan tajming posljednjeg vapaja. Naime, sindikat ArcelorMittal Zenica najavio je štrajk radi potpisivanja novog kolektivnog ugovora. Kao i više puta do sada, na ovaj način poslodavac traži izgovor i argumente da ne povećava plate zaposlenima, a kriza dobro dođe i kao izgovor za kašnjenje realizacije ekoloških projekata. Završetak tih projekata svečano je proslavljen u septembru 2020. godine iako jedan od ta dva projekta – sekundarno otprašivanje na čeličani - ni do danas nije završen, a hibridni filter na aglomeraciji radi smanjenim kapacitetom", kaže naš sagovornik.
Važno je pomenuti i da su mišljenja građana u Zenici podijeljena oko najave gašenja proizvodnje i nemogućnosti poslovanja ArcelorMittala. Jedni pak smatraju da bi se tako smanjilo zagađenje, a da bi se vremenom zbrinuli i radnici, a drugi ipak ne žele rizikovati te podržavaju kompaniju koja je poslodavac za zeničke radnike.
U svoj krizi spominjano je i grijanje grada Zenice, odnosno, nova toplana koja za gorivo koristi nusproizvode proizvodnje iz koksare i visoke peći. Gašenjem ovih pogona moralo bi se preći ma zemni plin iz Rusije koji je daleko skuplji.
"Kompanija je lukavim manevrom produžila potrebu za koksarom, pogonom koji najviše zagađuje zrak a u koju je do sada uloženo najmanje kako bi se te emisije smanjile. Ostaje i dalje nejasno zašto je javno preduzeće Grijanje Zenica ugovor o isporuci toplotne energije za ovu sezonu ponovo potpisalo s kompanijom ArcelorMittal a ne s novom joint-venture kompanijom Toplana Zenica d.o.o. Da li se Zeničani ove zime griju na ugalj iz stare ili na plinove iz nove toplane, to zna samo ArcelorMittal", zaključio je Lemeš u razgovoru za Klix.ba.
