Direktorica Zavoda za izgradnju KS Belma Barlov objasnila zašto se tako dugo grade ključne saobraćajnice
Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo je sljednik Zavoda za izgradnju Grada Sarajeva koji je formiran 1975. godine, a čija je djelatnost primarno bila uređenje gradskog građevinskog zemljišta, što je uključivalo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa u svrhu izgradnje javne infrastrukture, koordinacije između različitih aktera pri izgradnji javne infrastrukture, itd.
Barlov je istakla šta smatra najznačajnijim realizovanim aktivnostima od kada je imenovana za direktoricu, zašto su imovinsko-pravni odnosi najveća prepreka u izgradnji, šta bi vlasti mogle uraditi kako bi se izgradnja ubrzala i da li se susreće s pritiscima u radu.
Teme razgovora bili su i projekti za koje smatra da su ključni da se u skorijoj budućnosti poboljša kvalitet života, šta bi trebalo poduzeti za unapređenje saobraćaja, dokle se došlo s aktivnostima na izgradnji Prve transverzale i Južne longitudinale te se osvrnula na predloženi urbanistički plan Kantona Sarajevo.
Duže od dvije i po godine ste direktorica Zavoda. Šta smatrate najznačajnijim realizovanim aktivnostima od kada ste imenovani za direktoricu do danas?
Zatekla sam deficit u kadrovima, što je bio najveći problem Zavoda. Dosta zaposlenika su se penzionisali, a desila se i pandemija koronavirusa. Tako da sam upala u jedan vakuum. No, u ove dvije i po godine uspjela sam pojačati kadar i to mi je satisfakcija za dalji rad. Uz podršku Vlade Kantona Sarajevo formirana je ozbiljna ekipa inženjera različitih struka.
U dvije i po godine zaposlili smo 17-18 inženjera, a to su inženjeri građevine, arhitekture, elektro i mašinskih instalacija koji moraju imati više od pet godina radnog staža. Sve su to deficitarni kadrovi.
Pored svih problema, uspjeli smo da okupimo dobru ekipu iskusnih inženjera, a od prošle godine zapošljavamo i pripravnike koje dodjeljujemo inženjerima. Zaista imamo prevelik obim poslova.
Samo prošle godine imali smo 350 projekata koji su se samo odnosili na nadzor. To je zaista impozantan broj, jer vršimo od nadzora vodovoda i kanalizacije do nekih većih kapitalnih projekata, kao što je skora rekonstrukcija zgrade Hitne pomoći i vrtića u Lužanima te izgradnja sportske dvorane u Hrasnici i osnovne škole na Stupu za koju je u toku proces izbora izvođača radova.
Često ističete da su imovinsko-pravni odnosi jedna od najvećih prepreka u izgradnji javne infrastrukture. Zašto je to tako - da li zbog sporog rješavanja tih odnosa ili postoje još neki razlozi za to?
Zakonska regulativa na više nivoa vlasti je jako složena tako da je rješavanje imovinsko-pravnih odnosa dugotrajan i mukotrpan posao. Problem je u tome što rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na novim lokacijama uključuje i pronalazak dokumentacije iz prijeratnog perioda, kada su vođeni raniji postupci i kada postupci nisu do kraja okončani uknjižbom u zemljišnim knjigama.
Takvi slučajevi, kao što je nedostatak dokumentacije, dovode do daljih komplikacija ionako složenih procedura. Dosta dokumentacije je izgubljeno u ratu ili takva dokumentacija nije predata Historijskom arhivu. Osim toga, dok obiđete sve institucije i nađete ono što treba zna trajati godinama, a ne mjesecima.
S takvim i sličnim problemima se susrećemo na saobraćajnicima koje pokušavamo da riješimo u Kantonu Sarajevo, a koje su nam najbitnije u povezivanju kantona. I kada proglasite javni interes kao preduslov za pokretanje eksproprijacije, imate problem s privatnim korisnicima koji imaju uslove koji ponekad nisu u skladu s važećim propisima.
To uzrokuje žalbene i sudske postupke koje rješava Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove i Kantonalni sud, a pojedini predmeti znaju završiti i na Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Znate i sami otkad slušamo o Prvoj transverzali i Južnoj longitudinali.
I sama dok nisam došla u Zavod mislila sam kako to ne može, kako se to negdje drugo može riješiti. Jednostavno postoji više nivoa vlasti, odnosno problemi koje moraju rješavati općine, kanton, grad, entitet. Svaki utorak s premijerom, ministrom saobraćaja, direktorom Direkcije za ceste i nadležnim pravobranilaštvima održavamo sastanke na kojima pokušavamo riješiti i prevazići ove probleme.
Sutra (20. februara) ćemo imati 13. sastanak od početka godine, pa neke stvari polako rješavamo. Uspjeh je kada se pojedini postupci pokrenu sa mrtve tačke. Imamo finih pomaka u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na projektima Prve transverzale i Južne longitudinale, gdje pokušavamo sve aktere uključiti u brže i hitnije rješavanje prvenstveno sudskih predmeta koji koče nastavak započetih postupaka.
Da li negdje uviđate priliku da bi vlasti mogle nešto uraditi kako bi se ubrzala izgradnja javne infrastrukture, kao što je npr. izmjena zakona i drugih propisa?
Naravno, ali je teško to zbog složenog pravnog uređenja i Evropske konvencije, kao i pitanja državne imovine koja se također nalazi na trasama saobraćajnica čije rješavanje ovisi od Komisije za državnu imovinu.
Osim toga, tu su dugotrajni procesi na koje ovaj zavod nema utjecaja, jer je zakon o eksproprijaciji u nadležnosti FBiH. I pored najbolje volje, vrlo je teško rješavati slučajeve koji su u nadležnosti viših nivoa vlasti ili u sudskoj ingerenciji. No, zaista od početka ove godine pokušavamo intenzivnije rješavati preostale postupke. Uključili smo i državni i entitetski nivo koliko je to moguće.
Da li se vi kao direktorica Zavoda, ali i Zavod općenito, susrećete s pritiscima kako iz vlasti, tako i drugih aktera u smislu da prilikom realizacije projekata pravite ustupke koji su u suprotnosti urbanističkim i arhitektonskim pravilima i/ili javnom interesu?
Zavod za izgradnju je samostalna institucija kojoj se svi obraćaju kada je u pitanju građevinarstvo i javna infrastruktura. Kako smo se kadrovski pojačali, uspijevamo realizovati stvari na vrijeme. Od kada sam direktorica zaista nikada nisam imala pritisaka, osim pritiska u smislu da se nešto završi u roku. To je jedini pritisak, posebno je to bio slučaj s Poslovno-sportskim centrom Bjelašnica.
Znate i sami koliko javne nabavke usporavaju dinamiku radova. Pa se tako desilo da na Bjelašnici s radovima počnemo u novembru, a to je vrijeme kada se građevina obično završava.
Sa svim ministarstvima i institucijama jako dobro funkcionišemo. Primjera radi, mnogo radimo s Ministarstvom unutrašnjih poslova, pa će najvjerovatnije ove godine biti srušena prijeratna građevina na čijoj lokaciji treba biti centralna zgrada ovog ministarstva. Riječ je o lokaciji u Kolodvorskoj ulici.
Prema regulacionom planu, osim izgradnje nove građevine MUP-a, bit će proširena cesta koja se nalazi kod te zgrade. Usvajanjem urbanističkog plana otvorit će se vrata za izgradnju u Kantonu Sarajevo.
Za koje projekte smatrate da su ključni kako bi se u skorijoj budućnosti poboljšao kvalitet života u Kantonu Sarajevo?
Svakako da su to Prva transverzala i Južna longitudinala. Osim toga, tu su Sedma i Deveta transverzala zbog kojih imamo sedmične sastanke s Općinom Novi Grad Sarajevo. Ne zaboravite i na Nultu transverzalu koja bi se trebala proširiti na četiri trake zbog saobraćajnog čepa koji nastaje kod Parlamenta Bosne i Hercegovine.
Uveliko s Općinom Centar i Direkcijom za ceste idemo u rješavanje te saobraćajnice. Po tom pitanju smo napravili jako velike pomake. U pregovorima smo vlasnicima privatnog zemljišta u cilju otkupa zemljišta.
Prva transverzala je žila kucavica. Sa strane Vogošće gradi se tunel Kobilja Glava te je pri kraju rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na području od tunela do Hotonja. Na trasi Prve transverzale trenutno je sporna dionica od ulice Halida Kajtaza do Bosnalijeka. Naime, na tom području je najviše kompanija s kojima je jako teško napraviti kompromis u cilju otkupa zemljišta, sporova čije rješavanje čekamo, ranijih lokacija gdje tražimo dokumentaciju i sl. No, imamo intenzivne sastanke koji se tiču najvažnijih infrastrukturnih projekata.
Kako sam već navela, kapitalni interes Kantona Sarajevo je da se napravi i zgrada MUP-a, jer znamo koliko je to ministarstvo značajno. U toj zgradi bi se mogao smjestiti centralni informacioni centar za koji oni trenutno nemaju prostora. Zbog toga smo toliko intenzivirali aktivnosti na ovom projektu.
Tu je i rekonstrukcija zgrade Hitne pomoći koja je jako dotrajala. To je ustanova koja svaki dan radi 24 sata, pa zbog toga treba biti oprezan prilikom rekonstrukcije. Uskoro bi trebao biti raspisan tender za rekonstrukciju, a sve ostalo je spremno.
Prioriteti su nam i osnovne škole u Rosuljama, Pofalićima i Stupu. To su projekti koji bi trebali krenuti u narednom periodu.
Da li će se problemi u saobraćaju zaista u dobroj mjeri smanjiti izgradnjom saobraćajnica poput Prve i Devete transverzale ili Južne longitudinale ili će biti potrebne i druge mjere - poboljšanje javnog prijevoza, demotivisanje korištenja ličnih vozila idr.?
Najpotrebnije je napraviti kvalitetan javni prijevoz i potrebnu infrastrukturu. Sarajevo je longitudinalni grad u kojem se teško razvijati u širinu. Zbog toga je potreban linijski saobraćaj. To govorim kao inženjerka arhitekture. Najavljeno je povezivanje Dobrinje i Šipa tramvajskim prijevozom, kao i Vogošće trolejbuskim prijevozom.
Primjera radi, ja automobilom dolazim s Dobrinje. To nikada ne bih radila da imam redovan tramvajski prijevoz. Većina drugih ljudi tako razmišlja. No, kupljeni su i novi tramvaji te je rekonstruisana postojeća tramvajska pruga.
Mislim da bi bilo potrebno da se od Marijin Dvora do Baščaršije zatvori saobraćaj za vozila, osim za tramvaje, taksije i vozila za dostavu. Saobraćaj u mirovanju prebaciti na Marijin Dvor. Tako da bi se smanjile saobraćajne gužve. Sarajevo je lijep turistički grad i značajno bi bilo spomenuti dio grada zatvoriti za saobraćaj.
Dokle se došlo u aktivnostima za nastavak izgradnje Južne longitudinale? Posljednji put kada smo razgovarali istakli ste da zbog tužbe vlasnika zemljišta na Grbavici nije moguć nastavak izgradnje ove saobraćajnice.
Nadam se da ćemo uspjeti otkočiti ovaj projekat, mislim da smo blizu rješenja. Najskuplje je čekanje. Čim se to riješi, Ministarstvo saobraćaja će ispitati tržište za raspisivanje novog tendera za nastavak izgradnje. Uporedo radimo na više aktivnosti. Osigurana su sredstva za izbor izvođača radova.
Da li to znači da je riješeno pitanje zgrade na Grbavici?
Zgrada nije riješena. Vi tu morate riješiti 73 stana.
Postojale su glasine da jedan vlasnik stana ne pristaje na ponuđeno rješenje?
Upravo tako. Radili smo ekspertizu te zgrade. Kada sam došla, angažovali smo firmu koja je tri mjeseca obilazila stanare i razgovarala s njima. Tom prilikom smo uspjeli pronaći 56 posto vlasnika. Tu su i vojni stanovi, a znate i sami koliko je to komplikovano pitanje. Najlakše je srušiti zgradu, ali uvijek su problemi spomenute naravi.
Predstavnici i nositelji vlasti su stanarima obećali da će dobiti nove stanove, ali bez ikakve analize na koji način to realizovati, bez analize kompletne lokacije. Najlakše je izaći s informacijom, obećati nešto. No, kada sam došla u Zavod, pitala sam kako to misle realizovati.
Potrebno je riješiti imovinsko-pravne odnose, imati papire i projekte, onda se može izaći u javnost i kazati da se s nečim započinje. Na Južnoj longitudinali problem pravi jedna tužba. Pa ako sud presudi u korist bilo koje strane, sigurno je da će se druga strana žaliti. Opet je to procedura, a zamislite kako je sa 73 stana.
Dionicu Južne longitudinale će graditi Direkcija za puteve Kantona Sarajevo prema izdatoj dozvoli od Općine Novo Sarajevo, a za ostale dionice ćemo tražiti rješenja.
Da li imate ikakvu komunikaciju sa sudovima u smislu da vam objasne zašto procedure toliko traju?
Mi kao Zavod nemamo mogućnost da to radimo. Možemo samo poslati urgenciju i to stalno radimo. Time se najviše bavi premijer Nihad Uk.
Kakav je nacrt urbanističkog plana Kantona Sarajevo?
S obzirom na stručnost Zavoda za planiranje razvoja, mislim da je urađen onako kako struka kaže i kako bi grad profunkcionisao.