Državna sekretarka iz Slovenije Aida Kamišalić Latifić objasnila kako su uštedjeli milione eura
Kamišalić Latifić je u intervjuu za Klix.ba podijelila iskustvo Slovenije u ovom procesu, naglasivši kako je ova država provela digitalizaciju, koji su joj bili izazovi u tom procesu, šta je dobila i šta namjerava uraditi po ovom pitanju.
Kako je zaživjelo Ministarstvo za digitalnu transformaciju Slovenije i koja je njegova uloga u digitalnom progresu države? Koliko su politička volja, strateške vladine politike i regulacija bile ključne za pokretanje i provođenje digitalne transformacije?
Ministarstvo za digitalnu transformaciju smo formirali u januaru prošle godine. Područja koja pokriva ovo ministarstvo su ranije bila u nadležnosti drugih ministarstava. Političko sazrijevanje je značilo shvatanje da mora postojati centralna koordinacija za digitalnu transformaciju, da je digitalna transformacija bitna i da svi u toj transformaciji budemo brži i idemo u istom smjeru.
Volim reći da je Ministarstvo za digitalnu transformaciju horizontalno tijelo jer pokriva sva ostala ministarstva. Naime, jedan od glavnih zadataka jeste da pomažemo ostalim ministarstvima u digitalnoj transformaciji onoga za šta su nadležna.
Osim toga, odgovorni smo za uspostavljanje zakonskih okvira digitalne transformacije i upravljanje informacijsko-komunikacijskim sistemom državne uprave. Bavimo se i digitalnom infrastrukturom, digitalnim vještinama, digitalnom inkluzijom, ekonomijom podataka (Data Economy) i digitalnim javnim uslugama.
Bilo je potrebno da unaprijedimo ono u čemu i baš nismo bili uspješni. To se prvenstveno odnosi na digitalne vještine. Naime, 47 posto stanovništva u Sloveniji ima osnovne digitalne vještine, što je jako malo i to je ispod prosjeka Evropske unije. Napravili smo mnogo digitalnih usluga, ali nismo razmišljali o tome da li će ljudi to znati koristiti.
Postoji mnogo radno aktivnih ljudi - dakle, ne govorimo samo o osobama treće životne dobi - koji ne znaju koristiti digitalne usluge. Zbog toga postoji besplatna edukacija o digitalnim vještinama. Edukacija je besplatna kako bi svima bila pristupačna. Osim toga, edukacija je generacijski prilagođena, pa tako imamo edukacije za osobe do 30 godina, za osobe od 30 do 65 godina kao i za starije od 65 godina.
Šta je bio najveći izazov u digitalnoj transformaciji Slovenije i koje lekcije Bosna i Hercegovina može naučiti iz tog iskustva?
Kada je u pitanju digitalna infrastruktura, stojimo poprilično dobro. I dalje postoje "bijele zone" ili područja bez interneta. Tamo gdje operateri nemaju komercijalni interes za uspostavljanje internetske mreže država osigurava 50 posto finansijskih sredstava za uspostavljanje iste.
Za ekstremno izolovana područja je procjena da nije opravdano uspostaviti konvencionalnu internetsku mrežu, upotrebom optičkih kablova. Procijenjeno je, zapravo, da je za ta područja prihvatljivije rješenje širenja mobilne mreže i satelitskog interneta. Bitno nam je da svako domaćinstvo ima pristup internetu.
Imamo program razvoja gigabitne infrastrukture, a sve što se radi mora se raditi na način da se može nadograditi na gigabitnu infrastrukturu. Kada bismo internetsku mrežu širili korištenjem optike, potrošili bismo dodatnih 250 miliona eura, što nije opravdano.
Napredujemo u pružanju digitalnih usluga te ih nastojimo što više prilagoditi krajnjim korisnicima, na način da svakoj osobi, one usluge, koje su vezane za životne događaje (poput rođenja djeteta, vjenčanja, selidbi, razvoda, smrti itd.), budu dostupne na jednom mjestu.
Mislim da ciljeve određene strategijom digitalnih javnih usluga do 2030. možemo ostvariti bez većih poteškoća, ali moramo podići svijest ljudi na način da im ukažemo da digitalne usluge postoje. Oni koji imaju digitalne vještine vrlo lako pronalaze i koriste te usluge, ali postoje oni kod kojih to nije slučaj.
Zanemarili smo promociju. Kada sam došla u Ministarstvo, kolegama sam rekla: "Imate odlične stvari - zašto ljudi ne znaju za njih". Odgovorili su da su oni samo tehničko osoblje i da nisu obraćali pažnju na marketing. S druge strane, Estonija ima odličnu promociju digitalnih usluga i zbog toga ih se smatra uspješnim primjerom digitalne transformacije.
Slovenija je u nekim segmentima bolja od Estonije u digitalnoj transformaciji, ali se nismo znali promovisati. Promocija je bitna zbog toga da građani znaju za postojanje digitalnih usluga koje su napravljene zbog njih i za njih. Građane moramo naviknuti da koriste digitalne usluge.
Naravno, potrebno je da te usluge budu dostupne i u klasičnom, "analognom, šalterskom" smislu zbog onih koji nemaju vještine korištenja digitalnih usluga i/ili onih koji ne žele koristiti digitalne usluge. Cilj je da bude što više onih koji koriste digitalne usluge.
Princip "samo digitalno" uspjeli smo uvesti za kompanije koje posluju s državom.
Možete li navesti konkretne primjere kako je digitalna transformacija poboljšala kvalitet života Slovenaca?
Imamo jedinstveni portal za pacijente, kojim se građanima omogućava pristup njihovoj medicinskoj dokumentaciji, uputnicama, terminima, receptima i evidenciji o izdanim lijekovima.
Nacionalni portal za građane eUprava služi kao elektronska ulazna tačka za različite usluge koje pružaju državni organi ili organi javne uprave. Između ostalog, preko portala svako može da dobije dokumente u elektronskoj formi, čime se napravila velika administrativna, novčana i vremenska ušteda. Trenutno je 290 javnih institucija uključeno u elektronsko uručivanje dokumenata.
Elektronske javne nabavke su obavezne od 2018. godine, čime su te nabavke učinjene transparentnijima, čime se smanjila mogućnosti korupcije. Jedan od modula tog sistema omogućava automatsku provjeru da li kompanije, koje su se prijavile na tenderu, ispunjavaju postavljene kriterije. Ranije je to trajalo sedmicama, a od uvođenja sistema se to uradi za nekoliko minuta. Samo u ovom segmentu je ostvarena ušteda od dva miliona eura godišnje.
Nadalje, postoji portal SPOT preko kojeg privredni subjekti komuniciraju s državom, gdje je jedna od usluga elektronska evidencija bolovanja. Procijenjena ušteda troškova za sve učesnike iznosila je 11,5 miliona eura godišnje.
Šta je sljedeće u digitalnoj transformaciji javnih usluga Slovenije? Koja je uloga vještačke inteligencije?
Trenutno radimo na implementaciji akta o vještačkoj inteligenciji. Nastojali smo uključiti sve relevantne aktere - lokalnu zajednicu, akademsku zajednicu, istraživače, nevladine organizacije i kompanije na koje to ima veliki utjecaj. To radimo prilikom donošenja bilo kojeg drugog zakona. Evropske pravne norme prenosimo na pravni poredak Slovenije, prilagođavajući se okolnostima u samoj državi.
Imamo nacionalni program za uvođenje vještačke inteligencije kojeg ćemo inovirati za period do 2030. godine. Naredne godine ćemo uspostaviti centar vještina za vještačku inteligenciju i tom prilikom ćemo povezati sve relevantne aktere.
U planu je uvođenje rješenja za državni sektor, zasnovanih na vještačkoj inteligenciji kako bi još više optimizirali njegov rad. Po pitanju vještačke inteligencije, pripremamo subvencije za uvođenje rješenja u male i srednje firme koje čine 98 posto ekonomije Slovenije.
Radimo i na uspostavljanju novog superkompjutera. Jedan superkompjuter već zapravo imamo u Mariboru, ali mu je životni vijek pri kraju. Ranije su kapacitete superkompjutera prvenstveno koristili istraživači, a sada želimo da pristup njemu imaju kompanije kako bi bile konkurentnije.
Zato smo angažovani na uspostavljanju tzv. tvornice vještačke inteligencije. Smatramo da ćemo tako izgraditi regionalni centar za vještačku inteligenciju i korištenje superkompjutera, tj. da ga koriste sve države ovog dijela Evrope.