Jasmina Selimović: Mi smo mala i slaba ekonomija, vlast se ponaša kao da nas kriza ne dodiruje
Kako procjenjujete trenutnu ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, posebno ekonomski odgovor vlasti? Najznačajniji ekonomski problemi u BiH se, generalno posmatrajući, odnose na nisku stopu privrednog rasta (BDP) i odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz zemlje. Prema posljednjim podacima iz publikacije Međunarodnog monetarnog fonda, World Economic Outlook iz aprila ove godine, procjena negativnog ekonomskog rasta u Bosni i Hercegovini za 2020. godinu je 5 posto. Ukoliko bi se sada radile nove procjene, mislim da bi bio projiciran i veći pad od ovoga, budući da su se i projekcije za svijet pogoršale. U 2021. godini MMF nam predviđa blagi oporavak i rast BDP-a od 3,5 posto. Radi poređenja, treba naglasiti da je očekivani rast za naš region 4,2 posto u narednoj godini. Ovo je pokazatelj da BiH ponovo nije spremna pratiti trend regiona. Ovakav rast je daleko od onoga što bi Bosni i Hercegovini trebalo da građani osjete poboljšanje u svakodnevnom životu i radu. Ukoliko našu zemlju uporedimo sa zemljama EU, tada treba reći da analitičari Svjetske banke prognoziraju da će nam trebati nekoliko decenija da dostignemo nivo rasta zemalja Evropske unije. Ovome posebno doprinosi nepovoljan razvoj privatnog sektora i nizak nivo stranih i domaćih investicija, kao i kompleksna i destimulirajuća zakonska regulativa, i to je sigurno nešto gdje treba raditi na hitnim izmjenama.
U okolnostima postojeće krizne situacije, koja se na svjetskom nivou ocjenjuje kao nijedna kriza do sada, ponovo je došlo do izražaja nepostojanje sistemskih akcija i rješenja od predstavnika izvršnih i zakonodavnih vlasti svih niova u BiH. Više od 50 dana od proglašenja stanja prirodne nesreće u FBiH nisu bile usvojene mjere pomoći privredi. Mjere koje su konačno usvojene ne predstavljaju adekvatnu pomoć svim ugroženim i ne ispunjavaju svoju primarnu svrhu – pomoć privrednim subjektima i osiguravanje kontinuiteta poslovanja.
Sasvim je jasno da se najveća ekonomska posljedica ogleda u izmijenjenim potrošačkim navikama koje su rezultirale smanjenjem potrošnje. To je direktno utjecalo na smanjenje proizvodnje, a na to i gubitak radnih mjesta. Mnogo malih obrta je zatvoreno. Velike kompanije zatvaraju pognone. Mnogo ljudi je izgubilo posao. Posljedično punjenje budžeta je smanjeno.
U takvoj situaciji, smatram da je društveno odgovorno ponašanje naše države usmjereno na očuvanje radnih mjesta, a time i pomoć privredi, u situaciji pandemije koronavirusa, kada propadanje mnogih privrednih preduzeća tek predstoji, izostalo.
Mnogi ekonomisti predviđaju da jesen, kako u svijetu tako i kod nas, donosi najveći udar na poslovne subjete. Kako vi na to gledate, te šta bi nosioci vlasti, ali i poslovni sektor mogli učiniti da posljedice budu najmanje moguće?
Budući da pandemija još uvijek traje s krajnje neizvjesnim trendom i tokom, posljedice i buduća kretanja je teško predvidjeti. Oporavak ekonomija je neizvjestan i nesiguran. I relevantni svjetski autoriteti, kao što je MMF, su promijenili svoje prognoze kada je riječ o svjetskoj ekonomiji. Posljednji podaci objavljeni posljednjih dana juna su lošiji u odnosu na ove iz aprila ove godine. Projekcije negativnog rasta BDP-a na svjetskom nivou su u aprilu bile oko 3%, dok junske prognoze predviđaju pad od skoro 5%.
Sasvim je sigurno da predstavnici vlada i poslovna zajednica (uz neophodnu podršku vlada) mogu poduzeti cijeli niz mjera kako bi se posljedice ublažile. Napomenula bih samo neke. Kratkoročne, hitne mjere, između ostalog, trebaju biti fokusirane na poticanje kupovine domaćih proizvoda (kroz različite kampanje i povećanje nivoa svijesti o važnosti podrške domaćoj privredi). Na taj način ostvaruje se sinergetski efekat – poboljšava se ravnoteža uvoza i izvoza, a istovremeno jača se domaća proizvodnja (što dalje implicira povećanje zaposlenosti, punjenje budžeta).
Generalno, neophodno je poduzimati mjere na stimulisanju tražnje i poticanju potrošnje. Samo tako ćemo izaći iz začaranog kruga u kojem se trenutno nalazimo i situacije koja je ravna apsurdu. U vrijeme kada je ekonomija na koljenima, kada mala i srednja preduzeća jedva nalaze načine da prežive, javni sektor je skoro pa netaknut skorim dešavanjima.
Pored spomenutog, pažnju treba posvetiti i setu dugoročnih mjera, što bi podrazumijevalo povećanje nivoa direktnih stranih investicija, ali i poticanje domaćih ulaganja kroz javne radove. Međutim, preduslov za to je visok stepen političke stabilnosti i olakšavanje poslovanja te poticanje velikih javnih radova. Predugo se priča o tome da se procedure u poslovanju moraju ubrzati i skratiti, a administracija pojednostaviti. Ali aktivnosti na tom polju nema. To se hitno mora promijeniti.
Nadam se da će ono što smo mi, Ekonomski fakultet u Sarajevu kao institucija i pojedinci koji čine ovu instituciju, u proteklih nekoliko mjeseci uradili po ovom pitanju doprinijeti pozitivnim promjenama i unapređenju postojeće ekonomske klime. Prije svega, Ekonomski fakultet u Sarajevu je sve svoje kapacitete stavio na raspolaganje svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, a zatim smo napravili konkretnu inicijativu u saradnji s predstavnicima poslovne zajednice. Inicijativa se ogleda u formi projekta pod nazivom "Maršalov plan za BiH – prva faza Corona 2". Ovaj projekt predstavlja inicijativu članova Poslovnog savjeta Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i naših nastavnika da zajedničkim profesionalnim kapacitetima i snagom struke damo konkretne prijedloge našim vladama za oporavak i razvoj bh. ekonomije u narednih pet godina.
Projekt "Maršalov plan za BiH – prva faza Corona 2" ima konkretne ciljeve i prijedloge aktivnosti za realizaciju istih: kumuliranu krizu u BiH pretvoriti u realnu priliku za ekonomski preporod koji će smišljeno, kontinuirano i realno povećavati BDP, životni i radni standard; smanjenje ekonomskih migracija; promjena radnih uslova te ubrzano otvaranje novih radnih mjesta u realnom sektoru. U narednih nekoliko dana započinjemo konkretne aktivnosti s ciljem stavljanja u funkciju projekta "Maršalov plan za BiH".
Mislim da mi u Bosni i Hercegovini trebamo što prije početi djelovati. Trenutno se predstavnici vlada ponašaju kao da se ova situacija nas previše i ne tiče. A istina je suprotna. Dotiče nas jako. Mi smo mala, slaba ekonomija. Naš rad i (ne)djelovanje u narednih nekoliko mjeseci nam može odrediti sudbinu za narednih nekoliko godina.
Kako ocjenjujete ekonomsku struku u našoj zemlji u ovom periodu? Koliko su brojni ekonomisti koji javno istupaju ili oni koji kao savjetnici rade pri vladama bili na nivou zadatka i vremena u kojem se svi zajedno nalazimo? Nažalost, u brojnim istupima se vrlo rijetko može govoriti o struci. To su, rekla bih, prije svega populistički istupi pojedinaca željnih medijskog prostora. Nerijetko, i oni koji su plaćeni da vode ovu zemlju ili oni koji su plaćeni da savjetuju one koji bi trebalo da vode zemlju nemaju neophodnih znanja i vještina za takve poslove. Liderstvo izostaje. Vizije nemamo. Donosioci odluka, često, djeluju stihijski.
Moramo ispravljati takve prakse.
Zajedničkim djelovanjem vlada, biznisa i akademije možemo mnogo postići. Moramo prekinuti kritike i početi raditi. Moramo početi vrjednovati trud i nagrađivati rad i poštenje. To nisu iluzije. Samo tako možemo ovu našu domovinu učiniti boljim mjestom za život.
Kakvo je trenutno stanje na Ekonomskom fakultetu, koliko ste zadovoljni brojem novih, stalnom boljkom naših obrazovnih institucija? Veliko interesovanje budućih studenata za Ekonomski fakultet u Sarajevu tradicionalno ne izostaje. Tome sigurno doprinosi činjenica da naš fakultet, uprkos sve većoj konkurenciji, uživa ugled najrespektabilnije visokoobrazovne institucije i oblasti ekonomskih nauka u BiH. Osim toga, još uvijek smo jedini ekonomski fakulet u BiH koji posjeduje najprestižnije međunarodne akreditacije za kvalitet programa i rada.
Sistem obrazovanja generalno u cijelom svijetu jeste drugačiji u odnosu na prije 30 godina, što predstavlja prirodan proces i potrebu da se u skladu s tim mijenjaju i koncepti obrazovnih institucija. Živimo u doba kada su informacije dostupne na jedan klik i kada se većina materija iz oblasti društvenih nauka može savladati putem "online" sistema učenja. To su nam potvrdile i okolnosti u kojima smo se našli u proteklih nekoliko mjeseci, kada su sve obrazovne institucije bile primorane svoje procese transformirati u digitalni svijet. Ekonomski fakultet u Sarajevu u tom području egzistira godinama pa smo u ovom slučaju bili skoro u potpunosti spremni na online način predavanja i učenja.
Što se tiče obrazovnog sistema u BiH, za početak mislim da svi mi trebamo početi od sebe. Trebamo biti svjesni da je profesionalna odgovornost svakog prosvjetnog radnika obrazovanje mladih ljudi. Osim čistog prenošenja informacija i naučnih saznanja, naša odgovornost je da ih učimo i kritičkom promišljanju. To su ljudi koji sutra moraju znati razmišljati i donositi odluke. To je suština kvalitetnog obrazovnog sistema.
Smatram da u BiH trenutno ima previše obrazovanih institucija iz oblasti ekonomije i biznisa. Neke od tih institucija su diskutabilnog kvaliteta. Međutim, sud o njihovom radu ostavljam nadležnim institucijama. Smatram da je tržišna utakmica i lojalna konkurencija neophodna – potiče nas sve da budemo bolji. A poslodavci su naš najbolji sudija.
Na koji način buduće ekonomiste učiniti spreminijim za zahtjeve tržišta rada, ali i vremena u kojem će raditi? Da bi se isporučilo visokokvalitetno i savremeno znanje koje će biti korisno i upotrebljivo generacijama koje dolaze, potrebno je kontinuirano pratiti kretanja u svijetu, kako naučna i tehnološka, tako i društvena. S druge strane, potrebno je slušati okruženje i svakodnevno komunicirati sa svojim interesno-utjecajnim grupama, s ciljem širenja vidika, razvoja vlastitih snaga i kapaciteta.
Jedan od najjačih aduta Ekonomskog fakulteta u Sarajevu je respektabilan nastavni kadar koji ima značajno međunarodno iskustvo i konekcije sa stručnjacima širom svijeta te jaka saradnja s poslovnom zajednicom. Upravo ovo nam omogućava da kontinuirano uvodimo novine u naše procese i nastavne planove i programe koji pripremaju buduće ekonomiste za savremeno tržište rada. Mi na Ekonomskom fakultetu se trudimo da naše studentice i studente usmjerimo što više na praktično djelovanje i pripremu za tržište koje ih čeka. I zaista smatram da imamo sjajne mlade ljude. Oni su pametni i vrijedni, željni dokazivanja. Međutim, ono što nedostaje su prilike.
Mi se trudimo da ih učimo kritičkom promišljanju i fleksibilnosti. Diploma koju ponesu je samo formalni dokaz, ali mnogo je važnije da ponesu znanja i vještine koji će im otvoriti vrata poslovnog svijeta. Pokušavamo im dati znanja za zvanja budućnosti.
S druge strane je odgovornost predstavnika vlasti. Oni trebaju raditi na uređenju sistema, povećanju sigurnosti i povjerenja te političkoj stabilnosti. Nedostatak toga je ono što mlade ljude tjera iz Bosne i Hercegovine. Mladima se mora posevtiti veća pažnja i treba stvoriti bolje prilike za njihov rad. Kada je riječ o Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, smatram da im mi dajemo znanja s kojima mogu raditi gdje požele. Ja, intimno, želim da ta znanja iskoriste za dobrobit Bosne i Hercegovine.
