Evropska unija je u sklopu odgovora na rat u Ukrajini, donijela odluku da do 2023. smanji ovisnost o ruskom gasu za dvije trećine. Brisel pokušava da postigne sporazume sa drugim izvoznicima plina kao što su: SAD, Norveška, Katar, Azerbejdžan, Alžir, Egipat, Turska, Japan i Južna Koreja.
Postoji nekoliko potencijalnih alternativa za ruski plin.
Ukapljeni plin (LNG)
Jedna od opcija za Evropsku uniju jeste da u svome pravcu pokuša usmjeriti što veći broj brodova koji prenose ukapljeni plin poznat kao LNG. Iako ovo može biti kratkoročno rješenje ne postoje dovoljne mogućnosti proizvodnje i transporta ove vrste plina da bi zadovoljila sve potrebe Europske unije.
U svrhu nabavke LNG-a, Njemačka planira da izgradi dva LNG terminala i pokuša da uveze LNG iz Katara. Italija će pokušati da poveća uvoz plina iz Alžira.
Ugalj
Jedna od opcija za nadomjestak energije jeste da se reaktiviraju ranije isključene termoelektrane. Ključni problem sa ovom mjerom jeste zagađenje.
"Kratkoročno, kao mjeru predostrožnosti i pripreme za najgore, moramo staviti u pripravnost termoelektrane, a možda ih čak i koristiti", izjavio je Robert Habeck za njemački radio Deutschlandfunk.
Obnovljivi izvori energije
Dio europskih zvaničnika je izjavio da je ruska invazija Ukrajine šansa da se ubrza prelazak na obnovljive izvore energije. Njemačka planira ubrzati rast solarne energije, kao i proizvodnju pomoću vjetra.
Jedna od opcija za proizvodnju čiste energije jeste povećanje upotrebe nuklearnih elektrana. Nuklearne elektrane su od 2014. godine najveći europski izvor energije i u 2021. su povećale proizvodnju za 6%.
Određenu ulogu može odigrati i uvoz goriva baziranih na hidrogenu. Sa druge strane okretanje ovoj vrsti energije bi povećalo zavisnost od Rusije koja planira da postane najveći svjetski izvoznik energije bazirane na hidrogenu. Alternativu za ruski hidrogen bi mogla ponuditi Australija.
Selektor Hrvatske o navijačima bh. reprezentacije: Oni su ono što im sam naziv kaže
