Ljubinjski peradari i pored loših uslova pokrivaju tržište cijele države, u EU ne mogu zbog nerada političara

"Običan čovjek uopšte ne pati od političkih priča i podjela, ja nemam nikakvih problema te vrste, sarađujem sa svima nezavisno od toga da li je to Federacija ili Republika Srpska, da li su to Srbi, Bošnjaci, Hrvati, bilo ko, apsolutno u kontaktima koje mi imamo sa poslovnim ljudima nemamo nikakvih opterećenja. Ipak, stalno nam se nameće neka priča kojom se zamagljuje stvarno stanje u ime nekih zaštita, kao da će nas neko napasti, a sve je to samo maska iza koje se krije realna situacija da ljudi koji vode ovu državu na svim nivoima nisu zaslužili da to rade, to apsolutno ne znaju, na te pozicije su došli sticajem okolnosti, sve to traje jako dugo i nažalost ne vidi se kraj", iskren je Dušan Koljibabić.

Blizu svega, daleko od svačega

Porazna je kaže činjenica da mladi odlaze, a ako žele ostati, onda im je cilj da se zaposle u državne institucije, razne agencije koje se otvaraju bez ikakvog cilja, a što je još gore takve stvari imaju političku podršku i lako se izglasaju na svim nivoima, za razliku od onih mjera koje bi olakšale život privrednicima, malim i srednjim firmama, realnom sektoru.

"Ako treba namet privredi do dogovora se lako dolazi, a ako treba govoriti o realnim problemima, onda toga nema nikako. U ovoj zemlji statistike govore da je prosječna plata 800 KM i to je jedna obična podvala. To jest prosječna plata, ali taj prosjek je dignut isključivo na račun plata iz javnog sektora. Prava slika je da je plata u realnom sektoru 500 KM i to se računa kao dobro, a u javnom sektoru plata je 1000 KM, pa se onda to tako prikazuje zbog nekog opšteg rejtinga, a sve je samo laž", rezimira tužnu činjenicu Koljibabić, dodajući da u Ljubinju ima još pokoja uspješna poslovna priča, ali da je samo mjesto osuđeno na nestanak.

"Blizu smo svega, a daleko od svačega, blizu Evropske unije, blizu Crne Gore, Hrvatske, Srbije, a skučeni smo u ovaj ugao, iako je Evropska Unija preko brda. Svaka proizvodnja i svako novo radno mjesto za Ljubinje je bogatstvo, a ljudi koji vode ovakve male sredine su u teškoj poziciji jer nemaju podršku sa viših nivoa", jasan je Koljibabić.

Infrastruktura loša, problemi s električnom energijom i vodom

Put od Stoca do Ljubinje je najgori u Bosni i Hercegovini, isti takav je od Ljubinja prema Trebinju.

"Hiljade turista dnevno prođe ovim krajem, a naša infrastruktura je očajna. Zašto je to tako veliko je pitanje, ja znam odgovor, ali što narod kaže – ne pije vode. Ljubinje ima ozbiljan problem i električne energije, oko nas su dalekovodi koji prenose električnu energiju i to ide sjajno, a mjesto preko koga prelaze te trase loše je snabdjeveno tim važnim energentom, na to se još nadovezuju problemi vode. Sve to otupljuje želju nekog čovjeka da otvori posao u Ljubinju, a nama koji smo to već uradili maksimalno otežava poslovanje", žali nam se direktor Koka Produkta.

Posljednjih desetak godina Koka Produkt prošao je cijeli investicijski ciklus, milioni KM su uzeti na kredit te investirani u nove objekte i opremu.

"Da smo i mi kao ova država uzimali kredite, pa od toga dijelili plate i penzije, mi ne bi opstali sedam dana, otišli bi u stečaj i na bubanj, a evo nas i danas, radimo i borimo se. Bez obzira na sve, naša firma, kao i cijeli peradarski sektor u Bosni i Hercegovini je na viskom nivou, kako tehnološki, tako po kapacitetima, a tako i po kvaliteti. Da ne hvalimo samo nas, u ovoj zemlji ima sjajnih sličnih firmi, jedan smo od rijetkih sektora proizvodne djelatnosti u zemlji koji radi dobro, a koji opet moram ponoviti imamo veliki problem skučenosti tržišta, što nije do nas, već do države", kaže naš sagovornik.

Peradari koji ne mogu izaći na tržište EU, žele se zbog gomilanja uvezene robe iz inostranstva.

Treba živjeti dalje i boriti se

"Mala država kao što je BiH naprosto je "presingovana" od proizvoda iz Evropske unije, počevši od Hrvatske i Slovenije, pa sve redom. Mi kao država, po tim evropskim kriterijima nismo ispunili uslove da se pojavimo na njihovom tržištu, sama ta činjenica govori koliko je teško nama poslovati. Hrvatska je u zadnje vrijeme povećala neke kvote na voće i povrće 22 puta, ne 22 posto nego 2.200 posto, to je jedan toliko nekorektan odnos da je to teško opisati. Bilo kakva kontra mjera značila bi zamjeranje Evropskoj uniji i vjerovatno bi samo dobili po ušima, što se ono kaže", zaključuje Koljibabić.

Priča nam kako je mnogo ideje za razvoj i širenje proizvodnje, ali kako one nisu realne u okolnostima o kojima govori. Ne može se reći da se neće nešto novo pokušavati, ali veliki planovi su odloženi za neka sretnija vremena.

"Ipak se moramo boriti, život ide dalje, trebamo vjerovati da će doći vrijeme da mladi ostaju u svojoj zemlji, da će ova garnitura koja pogrešno vodi ovo društvo i ovu državu prepustiti mjesto mlađima koji će imati realniji odnos što se tiče države, privrede i života", zaključio Dušan Koljibabić, naglasivši da je važno i u medijima popravljati poziciju preduzetnika, ljudi na kojima počiva ova zemlja, a koji se često predstavljaju kao lopovi i kriminalci.