Na zgradi u centru New Yorka nalazi se ograda proizvedena u maloj radionici u Goraždu
“Radio sam je za čovjeka koji živi u starom dijelu Manhattana i tamo pravi zgradu, znam i t da mu je prvi komšija Alec Baldwin. Pošto ja nemam mogućnost izvoza, a on u Bosni ima firmu sa licencom, on je preko te firme otkupio ogradu i izvezao je za NYC brodom. Inače, smo se upoznali prije četiri godine, kad je ovaj momak, koji živi u New Yorku i bavi se uspješno građevinskim poslovima, došao na odmor u Bosnu, jer je porijeklom iz naših krajeva. Njemu se svidio naš rad i tako je došlo do saradnje što je urodilo plodom da se ograda iz Goražda nađe na Manhattanu", ispričao je Faris za Klix.ba.
I pored brojnih ponuda da ovaj posao radi van zemlje, Faris je odlučio ostati u Goraždu. Ispričao nam je da su alati njegova ljubav od malih nogu, a da je zanat naučio od oca, održao firmu i nastavio porodičnu tradiciju.
"Alati su me oduvijek zanimali i šta sve mogu s njima da učinim, uvijek sam volio nešto praviti i konstruisati. U zanatu sam se našao već u svojim srednjoškolskim danima kao pomagač, a kasnije sam počeo aktivno raditi sa ocem od 2008. godine. Ovaj zanat je sam za sebe jedna mala enciklopedija. Mi smo u fokusu uvijek imali ograde i konstrukcije od nehrđajućeg čelika i željeza, a sve to prati mnogo novih izazova i problema koje treba riješiti. Mjesec nakon prerane smrti mog oca Ahmeda prošle godine prijavio sam radnju na sebe i nastavio gdje smo stali, bez oca koji je bio ogromna podrška, ali sa bratom koji se vratio iz inostranstva. I njemu sam uspio obezbjediti radno mjesto tako da danas Popinox činimo brat i ja", kaže Faris.
Dodaje kako je ponosan na činjenicu da njegova firma uspješno postoji već 20 godina i da je prepoznatljiva i van Goražda po ogradi i galanteriji koju proizvode, te raznim uslugama koje su uglavnom u skladu sa potrebama mušterija.
"Sarađujemo sa mnogo mušterija različitih profila, u Goraždu posebno, a radili smo po cijeloj Bosni, ponosan sam na spomenik u Vlasnici koji je ova radionica od dva čovjeka napravila od temelja do krova. A sa ovom ogradom na Manhattanu pokazali smo da naši proizvodi zadovoljavaju svjetski standard prema kojem težimo. U ovom poslu bude prepreka, ali mi to savladamo korak po korak, jer kao što ona stara dobra kaže "preko noći ništa ne može". Sve je u čovjeku i njegovoj volji, tako da ništa ne staje dok sam ne staneš", priča Faris.
Posao u radionici Popovići grade polako i sigurno, uz minimalna ulaganja, ali sa puno truda.
"Svjesni smo da su potrebna veća ulaganja i mnogo žrtve da bi zadovoljili kvalitet i poboljšali usluge jer alati i mašine za ovo su veoma skupi. Najveću podršku imam od zadovoljnih mušterija i to mi daje volju i osmijeh na licu da idem dalje. Naravno tu su ponekad ako se uprati mnogi projekti za unapređenje poslovanja koji mogu biti od velikog značaja. Šta sutra nosi nikad se ne zna, moje lične želje su da prvobitno imamo svaku moguću uslugu u našem gradu radi kvalitete života. Naravno težim da iz svega ovoga razvijemo nešto veće i možda budemo u prilici da omladini obezbjedimo poneko novo radno mjesto u ovoj branši", kaže Faris.
Ističe da gdje god "zasučeš rukave" i vjeruješ u sebe možeš očekivati rezultat.
"Tako je radio moj otac koji je bio ujedno i moj najbolji drug i uvijek moja zdrava konkurencija od koje sam više prepisivao nego što mi je pokazivao, a pokušavao sam oduvijek biti bolji, što je i njemu davalo energiju koju je imao. Nažalost on je stao, a na meni je ostalo da održim naš obraz i poduzetništvo", ističe mladi poduzetnik Faris Popović.
Britanci grade jednu od najskupljih željeznica na svijetu, mnogi misle da je besmislena
