Put nas vodi u Bjelaj, selo na petrovačkoj opštini, a do kuće Brajdića nam treba još nekih dobrih kilometar do dva makadama. Mirjana tu živi i radi, sa suprugom i kćerkom. Kćerka Mihaela nedavno se vratila s Malte, dok je druga kćerka Mirela na školovanju u Sarajevu. Upravo je Mihaela, prilikom boravka tamo, pronašla investitora sa kojim su pokrenuli kompaniju “B-Oils”. Njihov fokus je proizvodnja eteričnih ulja. Iz jedne dobre ideje danas se gradi priča o opstanku i povratku u Bjelaju.
“U Novi Sad sam otišla 1988. godine. Da mi je ko tada rekao da ću se vratiti u Bjelaj dvije decenije kasnije, svašta bi mu se nagovorila. Pa evo, ovdje smo, gdje jesmo. Po zanimanju sam drvni tehničar, radila sam brojne poslove. Devedesetih sam u slučajnom razgovoru prvi put saznala za priču o eteričnim uljima. Kasnije ću učiti o tome, razmišljali smo o preradi i prodaji. Ali onda me je sudbina vratila u rodni kraj. Petrovac ima najviše sunčanih dana u bivšoj Jugoslaviji, čist zrak, nadmorska visina, sve se tu nekako uklopi”, pojašnjava Mirjana.
Danas Mirjani smeta zagađen zrak i buka velikih gradova. U Bjelaju ima priliku da se posveti poslu, dijeli uspjehe sa svojom porodicom. Na pokretanje biznisa su je ohrabrile njene kćerke Mirela i Mihaela. Upravo će je Mihaela spojiti sa investitorom sa Malte, koji je osigurao sredstva za ključna ulaganja. Danas je pred nama spremna hala “B-Oils” kompanije, sa spremnom mehanizacijom za obradu i dobivanje eteričnih ulja.
“Mihaela nas je spojila sa investitorom Paulom Camillerijem s Malte, koji je osigurao osnovna sredstva za pokretanje posla. To je sve počelo nekad u oktobru 2015. godine, tako što sam napisala ideju na našem, a Mihaela prevela i sve predstavila investitoru. On je odmah odlučio doći u Bjelaj i u BiH. Zajedno smo istražili teren, razgovarali sa ljudima koji su nešto slično pokretali u drugim krajevima zemlje. Već u 2016. godini smo krenuli u izgradnju objekta,
Mirjana poručuje mladim ljudima koji razmišljaju o pokretanju posla u malim lokalnim zajednicama širom zemlje, da je najbolja baza za “biznis plan” pogledati “šta imaju oko sebe i čime raspolažu”. “Za svaku priču moraš znati šta hoćeš. Izazova će uvijek biti. Vidi mene, ja sam žena, na selu, matora, pa opet izguram do kraja”, dodaje Mirjana.
Polja Bjelaja su pusta. Stotine dunuma neiskorištene zemlje čeka neka druga vremena. Ali priče poput ove i nasmijana lica Brajdića ostavljaju prostor za optimizam.
“Ni krave, ni ovce neće staru livadu da pasu. Ali evo mi polako guramo svoje, treba nam ljekobilja, koje uspijeva u ovim krajevima. Izgradili smo objekat, te smo nabavili vakuum sušaru i liniju za hladno cijeđenje ulja. Paralelno s njim, osigurali smo dodatnu opremu, a kroz Udruženje ‘Koviljača’ smo realizirali edukacije i animirali ljude da se počnu baviti sakupljanjem ljekovitog bilja, ali i plantažnim uzgojem. Popularnost tog posla već raste, ljudima samo treba uputa i kvalitetna edukacija”, dodaje Brajdić.
Trenutno rade na stvaranju uslova za pokretanje proizvodnje, uz podršku Sweden/USAID FARMA II projekta i IFAD-a.
“Trenutne aktivnosti su nakon što smo morali da radimo projekat procjene građevinskog dijela vrijednosti firme, pa mišljenje i projekat i izvještaj revizora ,i potrebna dokumentacija kako biće ispoštovali uslovi kod investiciono razvojne banke i očekujem da ce za vikend biti gotov i projekat po zahtjevu banke pa da konačno apliciramo za sredstva koja su nam neophodna kako bismo
“U saradnji sa Sweden/USAID FARMA II projektom želimo završiti finansiranje nabavke potrebnih priključaka za proizvodnju, što će omogućiti rast naše kompanije i zapošljavanje novih ljudi”, dodaje Brajdić.
“Nezahvalno je danas dati bilo kakav savjet ili poruku, nekako bi najkraće bilo reći, ponašajte se prema zemlji kao nekretnini i zamislite kao da se nalazi u bilo kojoj drugog zemlji. Ne gledajte izazove na lokalnom nivou, gledajte šta možete napraviti od onoga što imate pred sobom”, poručuje Brajdić.