Neiskorišten potencijal ovčarstva u BiH, uzgajivačima problem stvaraju i ilegalni nomadi
Veliki broj uzgajivača ovaca nije u sistemu, s obzirom na to da nema prijavljen obrt ili gazdinstvo te kao nelojalna konkurencija predstavljaju problem registrovanim ovčarima.
Ovčarstvo kao jednu od glavnih karika u lancu animalne proizvodnje prate brojni izazovi i problemi sa kojima se suočavaju uzgajivači ovaca, a koji su svoje djelovanje stavili pod zakonske okvire.
Jedan od takvih primjera dolazi i iz Tuzlanskog kantona, u kojem je i pored sve većih podsticaja, posebno sa nivoa Federacije BiH, ovčarstvo u stagnaciji. U toj regiji naše zemlje nedavno je formirano i Udruženje ovčara koje okuplja upravo uzgajivače ovaca.
"S nivoa Federacije BiH imamo podsticaje za fizičke osobe od 30 KM po grlu, a za one koji imaju prijavljen obrt taj iznos je 65 KM. To je dobro, posebno ako imamo u vidu da je to nekad bilo 10 KM po ovci. Kada je riječ o Tuzlanskom kantonu, podsticaje bi u budućnosti trebali imati stočari koji broje od 25 do 50 grla", kaže nam predsjednik Udruženja ovčara TK Nedžib Avdić.
Avdić se nalazi u grupi naprednijih stočara, s obzirom na to da u svom stadu broji 300 ovaca, koje se nalaze na ispaši u okolnim predjelima Tuzle. Njemu nije problem ostvariti podsticaj sa nivoa Federacije BiH, ali jeste onima koji broje ispod 50 grla.
"Moje stado se nalazi na ispaši u okolini Tuzle, a tržište za ovčijim mesom postoji tokom cijele godine. Svoja grla koristim isključivo u svrhu proizvodnje mesa, prodajom se bavim tokom cijele godine, a najveća potražnja je u periodu oko 1. maja i Kurban bajrama", navodi Avdić.
Ovčare u Tuzlanskom kantonu najviše muče upravo podsticaji za manji broj ovaca i liječenje stoke. Također, kako navode, u najmnogoljudniji kanton u Federaciji BiH, veći broj ovaca dolazi iz travničke regije koje dovode nomadi.
"Mi znamo da je po zakonu zabranjeno nomađenje, ali inspekcije ne rade svoj posao. Naši ovčari su prijavljivali ove slučajeve, ali nije bilo reakcije, jer se uvijek prebacuje odgovornost s jednih na druge. Generalno, ta stada dolaze uredna i vakcinisana. Nama je trenutno problem što mi nemamo dovoljno ovaca ovdje u Tuzlanskom kantonu. Volio bih da ih imamo toliko da nam smetaju nomadi, ali nemamo", navodi Avdić.
Meso je najvažniji ovčiji proizvod te se u proizvodnji većina dohotka ostvaruje putem ovčjeg ili janjećeg mesa. U Bosni i Hercegovini i zemljama regiona, udio ovčijeg mesa u proizvodnji i potrošnji stanovništva je slabo zastupljeno.
Danas se proizvodnja janjećeg mesa vrši uz različite tehnologije, od pašnog tova zajedno s ovcama do intenzivnog tova u tovilištima. Meso mlađih kategorija ovaca je svjetlije te ima malo loja, dok meso starijih ovaca ima tamniju boju, te specifični miris i okus.
Ovčije meso na tržištu dolazi kao mlada janjetina, janjetina i ovčetina. Kroz ovčarstvo, osim za dobijanje mesa ova vrsta životinje se koristi i za vunu te mlijeko i sir.
Navijači iz Mostara uz Hrvatsku u Glasgowu, potvrdio je to transparent uz šahovnicu
