Od Resod Guminga u Tuzli ostale ruševine: Kriminal i stečaj su "pojeli" prava radnika
Resod Guming je u prijeratnom periodu kao državna fabrika zapošljavao okvirno 150 radnika koji su se bavili proizvodnjom gume, a ovom sirovinom snabdijevali su razne gigante, poput nekadašnje Tvornice transportnih uređaja (TTU) i Fabrike obuće Aida, koje su također prošle kroz stečajni postupak.
Međutim, kriminalnom privatizacijom ova fabrika je dovedena do propasti, a od njene nekadašnje slave danas su ostale samo ruševine i, kako radnici kažu, loš stečajni postupak čija se koplja lome na njihovim nedužnim leđima.
Stečaj u Resod Gumingu trajao je više od deset godina, a imovina je prodata za milion i 365 hiljada konvertibilnih maraka firmi Belamionix. Za uvezivanje cjelokupnog staža trebalo je nešto više od milion maraka, međutim, radnicima je prema isplatnom planu odvojen novac za svega dvije godine. Uz to bi mogli dobiti i po osam plata, koje su im zagarantovane stečajem.
Nekadašnji zaposlenici smatraju da su prevareni, navodeći da je bez njihovog znanja stečajni upravnik raspodijelio sredstva, od kojih je već 800 hiljada maraka uplaćeno Poreskoj upravi.
"Naša agonija traje od 2003. godine, kada smo naredbom poreske uprave istjerani iz firme te smo ostali bez posla. Određenim uplatama novčanih sredstava uspjeli smo osigurati prijavljivanje na Zavod za zapošljavanje, nakon čega su otvorena dva stečajna postupka. Problem je što su nakon prodaje imovine za radnike odvojena izuzetno mala sredstva i cjelokupan staž nam nije uvezan", kazao je za Klix.ba Ekrem Ćerimić, predsjednik odbora povjerilaca Resod Guminga.
Radnici, ali i članovi Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona za stanje u nekadašnjem državnom preduzeću okrivljuju stečajnog upravnika i sudiju, ali i Općinski sud u Tuzli, koji, kako navode, primjenjuje zakon o stečaju koji je Ustavni sud proglasio neustavnim.
Za predsjednika sindikata Sakiba Kopića sporan je prijedlog raspodjele sredstava, koji je kreirao stečajni upravnik, navodeći u njemu i svoja potraživanja u okvirnom iznosu od 134 hiljade maraka, ali i ortačke grupe koja je uništila Resod Guming, u vrijednosti 79.000 maraka.
"Nakon odlaska radnika iz kompanije ortačka grupa je rasprodala sve mašine i alat, a za radnike nije uplatila ni dan radnog staža. Gdje su te mašine i alati završili, kao i novac za njih, nepoznanica je i danas. Ortačka grupa nametala je svoja potraživanja, ali su oni na svim bh. sudovima ranije odbijeni. Međutim, njih sada stečajni upravnik uvrštava u opći isplatni red i po isplatnom planu im osigurava sredstva, što je nedopustivo", kazao nam je Kopić.
Radnici i Sindikat solidarnosti TK su žalbu uložili stečajnom sudiji, tražeći i umanjenje potraživanja stečajnog upravnika za 50 posto.
"Nevjerovatno je i da stečajni upravnik traži 134 hiljade KM, što znači da je njegova mjesečna naknada uz troškove telefona i prijevoza 4.600 maraka. Nažalost, sve ovo ide na štetu radnika, a ukoliko našem zahtjevu, odnosno žalbi, ne bude udovoljeno, spremni smo podnijeti tužbu Evropskom sudu za ljudska prava. Štetu radnika će neko morati namiriti, jer nećemo dozvoliti da se cjelokupan proces završi na način na koji je zamišljen", dodao je Kopić.
Većina radnika nakon odlaska iz tuzlanskog Guminga novi posao nije pronašla, za egistenciju se snalaze kako znaju i umiju, a svoja prava nerijetko pokušavaju ostvariti i putem protesta ispred pravosudnih institucija u Tuzli. Krajnju odluku o tome da li će ovu priču zaključiti u skorije vrijeme, donijet će nadležni sud.
