Poslije tranzicijske pljačke: Koja je uloga javnih preduzeća u modernim ekonomijama
"U Bosni i Hercegovini, bazirano na logici Dejtonskog sporazuma, na entitetskim nivoima egzistiraju dva potpuno odvojena sistema korporativnog upravljanja bez bilo kakvih dodirnih tačaka. Federacija BiH kao 'država' još uvijek je vrlo prisutna u svim privrednim sferama sa značajnim udjelom u DBP (preko 35 posto). Vlada FBiH prije tri godine rasporedila je privredne subjekte (52 privredna subjekta) u kojima ima vlasništvo u sljedeće tri kategorije: (1) privredna društva s poteškoćama u poslovanju (23 privredna subjekta), (2) strateška privredna društva (21 privredni subjekt), (3) privredna društva s učešćem državnog kapitala za privatizaciju (osam privrednih društava)", navodi u svom tekstu "Održivost i učinkovitost državnih (javnih) preduzeća u Bosni i Hercegovini – nužnost reforme javnog sektora" profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Aziz Šunje.
Dalje kaže kako je Republika Srpska kao "država" u znatno manjoj mjeri prisutna u privrednim društvima. U znatno većoj mjeri privatiziran je državni kapital u privrednim subjektima. I Vlada RS je krajem 2017. godine utvrdila listu državnih preduzeća od strateškog značaja (18 preduzeća).
"Zajednička karakteristika 23 državna preduzeća u FBiH iz kategorije privrednih društava s poteškoćama je da je riječ o preduzećima koja posluju na granici održivosti ili sa značajnim gubicima, i da gubitaši gubitke gomilaju iz godine u godinu. Čak 12 preduzeća, više od jedne polovine, posluje s gubitkom, dok šest državnih preduzeća u svojim poslovnim knjigama ne posjeduje nikakav kapital. Nema razloga da prijeratni giganti poput Agrokomerca, Feroelektra, Hidrogradnje, Vitezita, Šipad export-importa posluju s gubitkom. Svi pokazatelji profitabilnosti za ovu grupu preduzeća daleko su od prosjeka koji ostvaruju svi poslovni subjekti u FBiH. Stanje strateških preduzeća u FBiH znatno je bolje. Jedini istinski gubitaš iz ove kategorije je JP Željeznice FBiH, s tim da su još dva preduzeća iz ove kategorije ostvarila gubitak u prošloj poslovnoj godini", piše Šunje.
Stanje strateških preduzeća u Republici Srpskoj još je gore, navodi on, iako i znatan broj preduzeća iz ove kategorije ima posebne tržišne pogodnosti iskazane kroz, isto tako, jednu vrstu monopolske pozicije (Aerodromi RS, Pošta, Putevi, Autoputevi, Lutrija...). Vrijednost imovine kojom raspolažu strateška preduzeća u RS upola je manja od vrijednosti imovine kojom raspolažu strateška preduzeća u FBiH (12,95 naspram 6,43 milijarde KM).
Zastupnik Socijaldemokratske partije BiH i doktor ekonomskih nauka Aner Žuljević za Klix.ba kaže kako zemlje Evropske unije poput Njemačke, Francuske i Italije pragmatično koriste prednosti koje omogućava državno (su)vlasništvo nad strateškim preduzećima kako bi osnažile cjelokupnu ekonomiju i potakle strateško investiranje u podizanje konkurentnosti društva.
"Javna preduzeća su se jasno pozicionirala u modernim ekonomijama kao sredstvo razvoja, a ne isključivo politički izborni plijen. Mi imamo iskustvo da razni zapadni ekonomski 'stručnjaci', po bjelosvjetskim destinacijama posljednjih godina zaključuju kako su opet promašili u smislu svojih ekonomskih politika na Balkanu, dokazujući kako smo i mi bili samo jedan u nizu laboratorijskih tranzicijskih projekata, bez bilo kakve empatije spram posljedica koje naši građani trpe posljednje dvije decenije zbog tih i takvih pogrešnih odluka", kaže on.
Sve tranzicijske teorije kojima smo bombardovani kao društvo pokazale su se promašenim i rezultirale su beskrupuloznom pljačkom u kombinaciji međunarodnih mešetara i domaćih lopova.
"Forsirali su nam i bezobzirno poticali ubrzanu privatizaciju bez obzira na to što je odmah bilo vidljivo da je takva privatizacija mogla biti samo nemoralna, nepravedna i nepoštena, zasnovana na otimanju kapitala države, koja je pri tome razarajući preduzeća desetine hiljada ljudi ostavila doslovno na ulicama. Iza sebe danas imamo haos i dodatno nepravedne i nemoralne odnose koji će BiH pratiti naredne decenije. Privatizacija sama po sebi ne rješava ekonomske probleme, što smo se mi nažalost uvjerili na vlastitoj koži, tako da ni državno vlasništvo nad preduzećima nije preduslov za ekonomski napredak, ukoliko ga ne prati sistematska strategija prioriteta i jasna vizija šta se dugoročno želi ostvariti", smatra Žuljević.
Današnje forsiranje o potrebi privatizacije svega što je javno, dodaje, kao pozadinu namjere krije posljednju otimačinu onoga što imamo vrijedno u smislu namjenske industrije, telekomunikacija, energije, ruda i vodnih resursa. Višegodišnja politička neodgovornost i loša kadrovska politika su nas dovele u promociju potpuno pogrešne logike kako je država uvijek loš menadžer i sve što je državno treba hitno privatizirati.
"U javnim preduzećima je relativno jasno koji su razlozi što su ona danas tu gdje jesu u rezultatima i to definitivo nema nikakve veze s vlasništvom kapitala. Ured za reviziju svake godine kroz svoje negativno ocijenjene izvještaje, primjedbe i preporuke ukazuje na suštinu problema koje mi imamo u većini javnih
preduzeća, međutim politiku to očigledno ne interesuje, jer ista ne želi štititi javni interes i vrijednost kapitala, nego politički kadar koji u gubitašima opstaje na osnovu discipline kod realizacije naloga političkog zapošljavanja i izvlačenja novca", naveo je.
Suština je da sve ono što danas imamo na polju problematike javnih preduzeća, dodaje, ustvari vodi ka zaključku kako je vladavina zakona vjerovatno važnija od privatizacije, jer se većina javnih kompanija uništava politički sponzorisanim epidemijskim lopovlukom koji ima svoje stadnardne prakse i šablone.
"Analize na nivou EU ukazuju na to da privatizacija postojećih državnih monopola ne garantuje bolje poslovne performanse privatizovanih preduzeća te da je od pitanja vlasništva puno važniji pravni i poslovni okvir u kojem takva preduzeća posluju, kao i postojanje konkurencije. Inovirani pristup u kojem javna preduzeća nisu plijen za izvlačenje novca i uhljebljivanje, upotpunjen novom kadrovskom politikom zasnovanom na iskustvenom znanju, a ne partijskoj knjižici, te pošten pristup poslu možda jesu iluzija za bh. prostor, ali su dokazana praksa u kojoj i prefiks javno može pratiti kvalitet, efikasnost, i na kraju dobit", izjavio je.
Prema tome, kriza upravljanja državnim preduzećima direktna je posljedica političkih odnosa koje imamo na sceni posljednjih godina, u kojima se firme politički nasljeđuju bez bilo kakve ocjene i procjene rezultata. Žuljević navodi kako je suština javnog da smo svi zajedno kao društvo zainteresirani za to da se imovina koristi racionalno, transparentno i za ostvarivanje javnih, a ne privatnih i političkih interesa.
"Analiza ekonomskih pokazatelja poslovanja državnih preduzeća i pravnog okvira njihovog upravljanja mora poslužiti kao temelj za smjernice kako unaprijediti poslovanje državnih preduzeća kroz promjene u sistemu korporativnog upravljanja. Glavni alati promjene moraju biti profesionalizacija i depolitizacija. Na kraju, da ne bude neke dileme, što se tiče privatizacije, ne želim reći kako je ona zabranjena opcija, nego da je suština kako mora biti dobro analizirana s aspekta javnog interesa, detaljno planirana, javno i stručno raspravlja te najvažnije transparentno provedena, što je rijetko bio slučaj", zaključio je Aner Žuljević.
(Analize poslovanja javnih kompanija iskazane u tabelarnim prikazima bazirane su na poslovnim rezultatima iskazanim na dan 31.12.2017. godine)
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
