Radnici Vitezita na putu za Sarajevo: Tražimo pet minuta razgovora s Novalićem
Bolesni i iznemogli radnici Vitezita uz pratnju policije koračaju magistralnim putem M-17 prema Kaknju gdje večeras planiraju prenoćiti. Već sutra im je cilj stići do Vogošće, a u ponedjeljak će zatražiti razgovor s premijerom Fadilom Novalićem.
Predsjednik Sindikata radnika neriješenog radnopravnog statusa "Vitezita" Safet Sivro je kazao kako su krenuli pješke jer nisu imali novca za autobus.
"Obraćali smo se načelniku Viteza koji nije imao sluha, a mi smo odlučili krenuti pješke. Ovi ljudi ne rade, nemaju primanja i želimo uvezivanje staža kako bismo imali bar penziju. Ovdje je 20 radnika, a imamo još 20 njih koji su bolesni i koji nisu mogli krenuti s nama", kazao je Sivro.
Dodao je da su imali obećanja od Vlade FBiH da će njihov problem biti riješen nakon izbora. Izbori su prošli, a problemi ostali isti.
"U januaru sam poslao dopis premijeru i resornom ministru, nisam dobio odgovore. Na telefone su se javljale sekretarice. Vlada FBiH je odobrila sredstva za uplatu doprinosa nedavno, ali mi nismo obuhvaćeni time. Novi direktor neće razgovarati s nama i on će sahraniti Vitezit", dodao je Sivro.
Pojasnio je kako Vitezitu više niko ne može pomoći te da ni sami ne znaju šta će riješiti u Sarajevu.
"Meni treba samo pet minuta s premijerom da mu kažemo šta hoćemo. Zahtjevi Bratstva i drugih preduzeća su riješeni i meni samo treba odgovor da li mogu riješiti i naše probleme. Vitezitu više ni Bog ne može pomoći", zaključio je Sivro.
U današnjoj koloni su i stariji i bolesni, ali imaju dovoljno snage za borbu za svoja prava. Jedan od njih je i Mujo Trako.
"Staž mi je povezan do 2005. godine i od tada ništa nemamo. Teško je živjeti, nemamo zdravstveno osiguranje, ne možemo na biro. Žalosno je šta nam rade. Danas za 20 KM moram raditi 12 sati da ne bi bio gladan", kazao je Trako.
Radnici Vitezita na putu do Kaknja pa zatim i do Sarajeva najviše strahuju za zdravlje svojih kolega i kolegica u koloni s obzirom na to da su bolesni te saobraćaja koji se odvija pored njih. Međutim, svjesni su da je ovo jedini način da se izbore za svoja prava s obzirom na to da ih niko nije htio ranije saslušati na racionalne načine komunikacije.