Uspjeh Elvisine zadruge i Indirinog gazdinstva motivišu ljude na povratak: Puno se radi, ali komotno i slobodno živi

Bave se ovčarstvom i poljoprivrednom proizvodnjom, no odlična brdsko planinska klima i prelijepa priroda ponukali su ih da otvore vrata zadruge i seoskom turizmu.

Elvisa Škulj, direktorica porodične zadruge po zanimanju je inženjerka šumarstva i kaže da nikad nije požalila zbog odluke da pokrene vlastitu proizvodnju koja donosi brojne benefite.

"Zadrugu smo osnovali 2017. godine, ja, suprug, moja svekrva, njegov brat i moj brat, svi se pomažemo, trudimo se, radimo, vrijedni smo. Do danas smo ostvarili napredak. Imamo 130 grla odraslih ovaca i pet ovnova, janjiće, jedan dio je prodat, drugi su mali, pristižu. Povećali smo brojno stanje ovaca zahvaljujući podršci Ministarstva privrede BPK Goražde koji su u nama prepoznali potencijal pa smo stekli uslove za nabavku mehanizacije. Imamo traktor i ostale priključke, prikolicu, balirku, kosilicu, vadilicu krompira, plugove, frezu, dakle potpuno smo opremljeni. Proizvodimo hranu za svoje ovce koliko možemo, ove godine počinjemo sa sjetvom i pripremom na 20 dunuma, sijemo oko 15 dunuma krompira", priča Elvisa.

Osim što je veliki ljubitelj prirode, u ovome poslu je našla sigurnost za sebe i porodicu.

"Ja imam tri sina, da radim negdje ja bih morala stalno izlaziti, a da li bi to bilo moguće, ovako imam vrijeme za svoju djecu, imam i biznis i slobodno vrijeme, kad želim negdje otići nahranim ovce i izađem. Većina mladih ljudi možda bira druge načine, meni je sigurnije ovo jer to je vrijednost od 300 do 400.000 KM, jeste da se radi, ali ima koristi. Pozvala bih sve mlade, ako imaju volju da nauče nešto oko ovog posla, slobodno neka nam se obrate, mi ćemo im rado pomoći, savjetodavno, jer mi smo zaista uspjeli", kaže Elvisa.

Objašnjava nam je da u Prači prevladava klima sa dosta snijega što je zdravo za uzgoj sitne stoke, ali ostavlja mogućnost i za razvoj turizma.

"Ispaša za ovce je odlična, zdrav teren, ima dosta livada, nemaju problem sa bolestima. Ovdje im pripremamo hranu za zimu, dosta i kupimo jer se ne može sve proizvesti, ali idemo dalje, bit će još projekata, možda počnemo sa još nekom povrtnom kulturom ili nabavkom stoke. Imamo ideja, nećemo stati. Seoski turizam je u ekspanziji i mnogo ljudi ima želju za odmorom u prirodi, ako prilagodiš uslove, obezbjediš lijep smještaj, domaću hranu, neki prostor za šetanje, biciklističke staze, hranjenje životinja, jahanje konja, onda je to zaista privlačno. Ovdje je problem putna infrastruktura, ali kad se probije tunel (op.a Hranjen) bit će dosta frekventnije i ljudi će vidjeti potencijal u ovom kraju", sigurna je ova mlada žena.

Ističe kako su uslovi za proizvodnju lakši u odnosu na ranije zbog mehanizacije koja je olakšala stočarima i poljoprivrednicima, a prednosti života na selu su ogromne.

Podrška onima koji hoće raditi

"Ja ovdje imam domaću hranu, sebi i porodici, imamo povrće, voće, domaća jaja, zdravo domaće meso, kupimo domaće mlijeko. Primjetila sam da ljudi koji žive ovdje koji su stagnirali u proizvodnji povećavaju broj grla stoke, koka nosilja, ljudi vide dobre primjer i počnu i sami da se bave. To je motivacija. Ovo što imam ovdje ne mogu nigdje imati, ja ću ići za ovcama, sjediti, uživati u prirodi, šetati, igrati igrice na mobitelu dok neko stoji po osam sati dnevno. Ljudi mi se čude jer kažu kako sam školovana, a čuvam ovce, Ja uživam u tome, a kad na kraju godine zbrojim svoje stanje, ja taj novac ne bih mogla u Sarajevu imati ni za deset godina", objašnjava Elvisa.

Evidentno je međutim da na području BPK Goražde poljoprivreda nije razvijena u zadovoljavajućem obimu u odnosu na raspoložive resurse, ističu u kantonalnom ministarstvu privrede.

Zato su početkom 2014. godine izvršili analizu direktnih ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju i utvrdili da su uložena ogromna novčana sredstva u ovu granu privrede, a da nije postignut cilj.

"I dalje nismo imali gazdinstva koja su samoodrživa i koja se dalje razvijaju, tako da smo se odlučili na kapitalna ulaganja i to nam je rješenje broj jedan, podržati gazdinstva koja već imaju neku proizvodnju i sposobna su i sama učestvovati u realizaciji projekata pomoći kroz kapitalna ulaganja. Gazdinstvo porodice Škulj je jedan takav primjer, gdje smo podržali uzgoj ovaca, odnosno proizvodnju ovčjeg mesa, pomogli smo im u adaptaciji i rekonstrukciji objekta kako bi mogao primiti veći broj ovaca, prošle godine smo im značajno pomogli da izvrše nabavku novih grla ovaca. Farma je i dalje pod našim nadzorom u smislu da ćemo unapređivati rad i pomagati", kaže Belma Šeho, stručna saradnica kantonalnog ministarstva privrede.

Ističe da su problematizirali i pitanje tehnoloških rješenja kako bi olakšali rad proizvođačima i brže došli do značajnije finansijske dobiti od te vrste privredne djelatnosti..

"Gazdinstvo koje pratimo i pomažemo planira razvijati ruralni turizam, što ćemo podržati, da dolaze domaći i strani turisti, da borave ovdje, uživaju u prirodi, upoznaju se sa načinom rada, poljoprivredom, uzgojem stoke i slično", kaže Šeho.

Ljudi se vraćaju prirodi

Još jedan uspješan primjer je i porodica Imširović iz Hrenovice, koja je uveliko prepoznatljiva po Hrenovačkoj lubenici. Bave se plasteničkom proizvodnjom na 2,5 dunuma zemljišta te također planiraju pokrenuti seoski turizam.

"Unazad dvije, tri godine počeli smo zemlju koju imamo van plastenika koristiti također, sijati luk krompir, kukuruz šećerac, lubenicu na veliko radimo već šest ili sedam godina, ljudi dolaze maksuz i da kupuju i da snimaju. Podržalo nas je ministarstvo kako bi podigli objekat koji služi za preradu povrća koje nam ostaje, iako je toga malo. Mi smo do sada radili preradu starinskim putem, ovo će nas zaista unaprijediti, dakle pravljenje slatkih stvari od voća, kiseline od povrća koje proizvodimo u plastenicima", kaže Indira Imširović, vlasnica imanja.

Imširovići su počeli od nule, dok su tragali za poslom počeli su sa jednim plastenikom.

"Imali smo mali plastenik kraj ceste, a onda su ljudi počeli da dolaze i traže, a mi imali potrebu da se širimo, jedan, pa drugi, pa treći do ovog što danas imamo. Potražnja je velika, ljudi dolaze iz drugih gradova, provedu dan na imanju, hoće da beru sebi, da budu na čistom zraku, tako da ćemo probati pored proizvodnje, da se usmjerimo i na turizam. 2014 smo se vratili iz Sarajeva i pokrenuli ovo, unazad pet godina jako mnogo ljudi gradi ovdje objekte, siju, vraćaju se vikendom. Grad je skup, pa su ovdje bašte pune, i raduje me da ima mladih parova koji dođu i provedu svaki slobodan trenutak ovdje. Djeca su mi se preporodila, lijepo se i komotno živi i dobro zaradi, jeste da se radi, ali radi se svuda. Mi motivišemo mlade ljude da probaju. neće ništa izgubiti samo će biti na dobitku", poručuje Indira.