Vedran Lakić: "Izgradnja Južne interkonekcije će koštati 400 miliona KM"
Nakon dužeg vremena delegacija FBiH boravila je u službenoj posjeti zemljama Sjeverne Afrike, kakve su Vaše impresije tog puta i kakve koristi odnosno nove projekte mogu očekivati građani? Kreće li Energoinvest u proces konsolidacije svoje međunarodne pozicije?
Mislim da će Energoinvest ići uzlaznom putanjom, a u isto vrijeme će uzlaznom putanjom ići i odnosi između BiH i Alžira. Impresije koje smo tamo doživjeli su sjajne, dočekani smo na najvišem mogućem nivou. Osjetili smo ogromno poštovanje Alžira prema Energoinvestu i BiH. Ono što me je malo iznenadilo jeste da je taj nivo poštovanja mnogo veći nego što sami sebe poštujemo u BiH.
Energoinvest će u narednom periodu biti u prilici da aplicira na projekte u Alžiru, s obzirom da je to bio i interes alžirske strane. Pored Alžira smatramo da bi i ostalo tržište Afrike bilo interesantno za Energoinvest u narednom periodu jer je načelno dogovoreno i osnivanje zajedničke firme Energoinvesta i alžirske firme koja bi radila na proizvodnji elektronskih komponenti. Te elektronske komponente će biti vrlo bitne ne samo za alžirsko tržište nego za kompletno afričko tržište i šire.
Stekao sam osjećaj da se Energoinvest u prethodnom periodu apsolutno zatvorio i da je cjelokupno svoje poslovanje sveo na poslovanje sa gasom, što nikako nije trebalo da se desi. Ovom posjetom Alžiru ponovo se reaktiviralo Energoinvestovo učešće na drugim tržištima i siguran sam da će donijeti značajne rezultate za FBiH i za naše građane. Razgovarali smo i o drugim temama u Alžiru, jedna od tema je bila gasifikacija i naftna industrija, s obzirom da je Alžir poznat po proizvodnji gasa i nafte. Također dotakli smo se segmenta rudarstva, Alžir također razvija ovaj segment intenzivno ali je i ovaj put zatražio pomoć naših stručnjaka jer imaju određenih problema u realizaciji svojih projekata.
S obzirom na brojne medijske napise o provođenju procesa gasifikacije južne interkonekcije, možete li za naše čitaoce pojasniti kako će po fazama izgledati proces gasifikacije nakon dolaska LNG-a?
Javnost treba razlučiti tri osnovna pojma kada je gasifikacija u pitanju, a to su snabdijevanje, transport i distribucija gasa. Plastično ću to pojasniti. Snabdijevanje gasom vrši Energoinvest i on nabavlja gas izvana. Transport gasa vrši naša firma BH-Gas i ona je zadužena za razvoj transportne infrastrukture. Transportna infrastruktura je Južna interkonekcija i sve druge interkonekcije koje planiramo raditi u narednom periodu.
Obaveza BH-Gasa jeste da dovede transportnu cijev gasa do kantona ili opštine i to je glavna cijev. Nakon toga dolazimo do distribucije gasa koja se odvija unutar kantona ili opštine. Ovu distribuciju gasa unutar kantona ili opštine vrše preduzeća u kantonu ili opštini. Ova preduzeća mogu biti javna, osnovana od strane kantona ili opštine ali isto tako mogu biti privatna, koja će vršiti distribuciju gasa do krajnjih potrošača.
Krajnji potrošači su u ovom slučaju naša industrija i naši građani, što znači da se to odvija na lokalnom nivou odnosno kantonalnom nivou. Pomenuo sam Južnu interkonekciju ali također moram napomenuti dodatne dvije interkonekcije koje su vrlo bitne za gasifikaciju FBiH. To su Sjeverna interkonekcija, koja podrazumijeva Posavski kanton i šire i Zapadna interkonekcija koja podrazumijeva Unsko-sanski kanton. Ove tri interkonekcije bi trebale u narednom periodu da obezbijede gasifikaciju FBiH.
Ovo ministarstvo će u narednom periodu maksimalnu pažnju posvetiti gasifikaciji cijele FBiH jer bi realizacija novih interkonekcija doprinijela ekonomskom razvoju zajednice, većoj konkurentnoj prednosti industrije i poduzetništva, a građanima bi omogućila niže troškove energije. Osim toga, nove interkonekcije će nam osigurat priključenje na evropsko tržište prirodnog gasa.
Prema procjenama kojima raspolažete, koliko godina će biti potrebno FBiH za prelazak sa ruskog gasa na LNG i imaju li građani razloga za zabrinutost u slučaju potencijalnog energetskog vakuma? Postoje li procjene koliko će koštati sam proces gasifikacije i formiranje regionalnih operatera za distribuciju gasa?
Apsolutno ne postoji razlog za zabrinutost naših građana i naše industrije koja trenutno koristi gas koji se nabavlja kroz jedan dovod. Što se tiče procjene, izgradnja južne interkonekcije bi trebala da traje tri do pet godina po jednom optimističnom scenariju i njeno koštanje bi trebalo da bude oko 400 miliona KM.
Mi trenutno istina, ovisimo o jednom dovodu gasa koji dolazi iz Rusije i bez obzira odakle dolazi moramo da uvedemo i novi vod gasa u FBiH, što je po nama apsolutno projekat Južne interkonekcije. Iz tog razloga je ogroman značaj Južne interkonekcije da u narednom periodu ne ovisimo samo o jednom dovodu gasa. Također, dodatna diverzifikacija se vidi i kroz izgradnju Zapadne i Sjeverne interkonekcije i apsolutni fokus ovog ministarstva će biti na sve tri ove interkonekcije jer su sve bitne za gasifikaciju FBiH i značajniju energetsku nezavisnost FBiH.
Koliko će biti „bolan“ proces energetske tranzicije i kakva je sudbina uglja kao energenta za termoelektrane? Koje su alternative za održavanje energetskog kontinuiteta ali i kakva je budućnost komorata u FBiH?
Evropska unija nalaže da se ugalj kao energent izbaci iz upotrebe, međutim svjedoci smo da se i u Evropskoj uniji određene termoelektrane ili reaktiviraju ili dolazi do njihovog obnavljanja i ponovnog stavljanja u pogon. Mi ćemo svakako pratiti legislativu EU ali ćemo isto tako voditi računa o interesima i potrebama građana FBiH da im obezbijedimo električnu energiju.
Mi trenutno obezbjeđujemo električnu energiju najviše iz termoelektrana čije pogonsko gorivo je naravno ugalj i bez toga u ovom trenutku ne možemo funkcionirati. U narednom, kratkoročnom periodu od tri do pet godina nastojati ćemo povećati proizvodnju uglja kako bi se osigurali da naši građani i naša industrija imaju električnu energiju.
Naravno, paralelno s tim, znajući da će ugalj u narednom periodu biti u opadajućoj fazi kada je u pitanju proizvodnja, a tu mislim 5, 10, 15 do 20 godina i konačnog zatvaranja, moramo izgraditi nove sisteme i uvesti nove energetne u FBiH. Iz tog razloga smatram gasifikaciju cijele FBiH prioritetom, energetskim prioritetom FBiH. Gasifikacija je trebala da se započne još prije desetak godina da bi ovaj pad proizvodnje uglja u posljednjih 10 godina mogao biti nadomješten upotrebom gasa.
Također, moram reći da razmišljamo i o gasnim elektranama na trenutno postojećim elektranama u Kaknju i Tuzli, s obzirom da je to ista ona praksa koju su prošli svi oni koji su bili zasnovani na uglju i termoelektranama. Nažalost mi smo desetak godina spavali u energetskom sektoru kada je FBiH u pitanju i sada moramo biti proaktivni, brzi, donijeti vrlo hrabre odluke i krenuti prema gasifikaciji FBiH. Ovdje moram napomenuti da također razvijamo i ostale sisteme obnovljivih izvora energije gdje mislim na vjetroelektrane, solarne elektrane koje u ovom trenutku po mom mišljenju ne mogu iznijeti potrebe građana i industrije u FBiH.
Kada su u pitanju naši rudari, naši komorati oni će na najbolji način biti zbrinuti kada za to dođe vrijeme, u to sigurno nema sumnje. Pobrinućemo se da neće ostajati bez posla, da mogu dobiti bolje radno mjesto u nekoj drugoj industriji ili sličnoj ali zasigurno ono što su rudari gradili desetinama godina unazad, mora biti cijenjeno i njihov radno-pravni status nikad ne smije doći u pitanje. To smo pokazali i primjerom iz 2023. godine kada je Elektroprivreda zbrinula 199 radnika RMU Zenica i za to izdvojila 42 miliona KM.
Dio stručne javnosti kritizirao je sastav Komisije za izradu dokumenta Strategije razvoja namjenske industrije FBiH 2024 – 2034, kako ocijenjujete takve ocjene i koliko je struka zastupljena u radnim komisijama ovakvog tipa?
Mislim da to dio naše javnost nije dobro razumio. Apsolutna nam je namjera da ljudi koji najbolje poznaju namjensku industriju budu dio procesa izrade Strategije razvoja namjenske industrije FBiH za narednih 10 godina. Početni stadij jeste bilo formiranje komisije koja sačinjena od strane uprava firmi namjenske industrije FBiH, kojoj je pridodato i nekoliko članova ispred ovog ministarstva.
Apsolutno shvatamo da to nije onaj maksimum koji se u ovom trenutku može uraditi kada je u pitanju strategija, ali s tim korakom željeli smo postaviti osnovne principe na kojima će strategija razvoja namjenske industrije FBiH biti urađena.
Koje su osnovni principi na kojima će biti kreiran dokument Strategije razvoja namjenske industrije FBiH 2024 – 2034 i koji su to vodeći izazovi s kojim se suočavaju kompanije iz namjenske industrije?
Najprije povećanje nivoa proizvodnje – svi proizvodi moraju biti proizvedeni u većem obimu u našim kompanijama iz namjenske industrije jer za tim objektivno postoji velika potražnja na svjetskom tržištu. Povećanje zaposlenosti – interes nam je da ovo ministarstvo i Vlada FBiH zapošljava građane FBiH u onim industrijama koje generiraju razvoj.
Namjenska industrija je trenutno generator razvoja FBiH i tu vidimo priliku za najveći broj zaposlenih u narednom periodu. Povećanje prihoda svih kompanija iz namjenske industrije – smatramo da sa dodatnim prihodima i uvećanom dobiti mogu investirati u modernizaciju tehnološkog procesa što je četvrti princip izrade nacrta.
Ovdje ću reći da naše firme namjenske industrije većinom rade na mašinama koje su stare 30, 40, 50 i 60 godina koje u svakom slučaju osiguravaju maksimalan kvalitet u što su svi uvjereni u svijetu jer su naši proizvodi traženi ali efikasnost proizvodnje nije na niovu sa tim mašinama. Kao peti princip jeste otvaranje novih pogona u drugim dijelovima FBiH od strane firmi namjenske industrije. U tim novim pogonima će se proizvoditi isti proizvodi koji se proizvode sada ali i isto tako se priprema proizvodnja novih proizvoda koji se dosada nisu proizvodili u firmama namjenske industrije u FBiH.
Ono što je na kraju kao princip postavljeno je mnogo značajnija i bolja koordinacija i rad između firmi namjenske industrije iz FBiH, što moram reći da u prethodnih nekoliko godina nije bio slučaj. Prilikom završne faze izrade strategije biti će konsultovani stručni timovi, stručni ljudi su nam dobrodošli, svačije znanje i iskustvo nam je dobrodošlo i bićemo otvoreni prema toj populaciji da pomognu, sugerišu, isprave što god smatraju da u tom dokumentu do momenta gledanja nije u redu i apsolutno ćemo biti otvoreni da sve dobre sugestije prihvatimo. To neće biti samo pojedinci, to će biti naučno-istraživački centri i kompletna akademska zajednica koja sa svoje strane može pomoći da strategija ne bude mrtvo slovo na papiru nego da bude provodiva za narednih deset godina.
Kako ocijenjujete saradnju privatnih kompanija iz namjenske industrije i onih u vlasništvu FBiH, da li postoji prostor za proširenje saradnje i u kojoj mjeri zakonska regulativa otežava ili olakšava formiranje novih kompanija iz ove oblasti?
Mislim da je saradnja između privatnih kompanija i onih u vlasništvu FBiH na jednom zadovoljavajućem nivou i uvijek smatram da može biti i bolja. Ovdje dolazimo do određenih drugačijih interesa kad su u pitanju privatne firme i kad su u pitanju firme koje su u vlasništvu FBiH.
Mi koji upravljamo fabrikama namjenske industrije u vlasništvu FBiH, imamo dodatni izražen socijalni aspekt rada ovih firmi u vidu zapošljavanja što većeg broja radnika odnosno građana FBiH i to nam može biti i nekad i cilj ispred ostvarene dobiti koja bi se koristila za neki naredni period.
Dok s druge strane po principima biznisa privatne kompanije naravno imaju izražen veći interes da ostvare veću dobit i negdje između ta dva cilja ustvari je ono na čemu trebamo raditi u narednom periodu. Cilj nam je da FBiH bude prepoznata kao najbolje mjesto za proizvodnju namjenske industrije uz kvalitetnu sinergiju između privatnih kompanija i onih koje su vlasništvo FBiH. Zakonska procedura je takva kakva jeste i propisana je na koji način se mogu osnivati firme namjenske industrije u narednom periodu i mi taj proces apsolutno poštujemo i pratimo i naravno dobrošli su svi koji žele da se uključe u ovaj sistem.
Na koji način kompanije iz oblasti namjenske industrije mogu osigurati odgovarajući broj stručnjaka ali i saradnju sa obrazovnim institucijama u BiH?
Pod četvrtim principom strategije, a to je modernizacija tehnoloških procesa i unaprijeđenje rada, je podveden i model na koji način kompanije iz namjenske industrije mogu osigurati dovoljan broj stručnjaka. Sve i jedna firma namjenske industrije ima svoj tim za razvoj koji je sačinjen od stručnjaka iz oblasti koje se bave tim procesima. Smatram da moramo napraviti dodatni iskorak, a to je formirati i tim na nivou kompletne namjenske industrije koji bi bio zadužen za dodatni razvoj i unparijeđenje kako postojećih proizvoda tako i novih. Apsolutno zagovaramo saradnju sa naučno-istraživačkim institucijama, fakultetima i drugim organima odnosno institucijama koji mogu pripomoći da budemo u trendu sa svjetskim proizvođačima.
U kojem statusu je pravni spor oko kompanije “Vitezit“ i da li postoje alternative njenoj ulozi u cjelokupnom sistemu namjenske industrije?
Što se tiče pravnog spora on je trenutno na sudu i postoje određene zamjerke u procesu prodaje nekretnina koje su vlasništvu firme Vitezit. Jedan dio te prodaje je prošao uredno dok drugi dio prodaje je završio na sudu, kako opštinskom nakon žalbi je otišao i na kantonalni sud i trenutno je kantonalni sud poništio prvobitno rješenje i vratio na ponovno odlučivanje.
U januaru ove godine i državno pravobranilaštvo se uključilo u kompletan proces kako bi zaštitilo interese firme Vitezit. Sve što se tiče prodaje ove firme mora da bude u skladu sa zakonom i sa maksimalnim interesima vlasnika Vitezita odnosno FBiH.
Džekina poruka Barlovu nakon dobijanja Šestoaprilske nagrade: Dragi Ismaile, ponosan sam na tebe
