Zašto Japan ima najstarije kompanije na svijetu: Jedna od njih posluje čak 1445 godina
Hram Shintenno-ji je jedan od najznačajnijih budističkih hramova u Osaki. Izgrađen je u šestom stoljeću, za vrijeme vladavine princa Shotokua. Hram ne bi opstao toliko dugo da o njemu nije postojala pažljiva briga. Posljednji put je rekonstruiran 1963.
Posjetitelji hrama su zadovoljni njime zbog spokoja koji osjećaju tokom boravka i njegovim ambijentom usred trećeg po veličini grada u Japanu. Međutim, informacija koja će možda ostati nepoznata većini posjetitelja jeste da je hram izgradila kompanija koja stoljećima postoji.
Riječ je o kompaniji Kongo Gumi koja je osnovana 578. godine, a izgradnja hrama bila je njen prvi projekat. Smatra se najstarijom kompanijom na svijetu - posluje već 1445 godina i nastavlja poslovati.
Kongo Gumi nije jedina japanska kompanija koja je među najstarijima na svijetu. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, najstariji hotel na svijetu je također u Japanu. Nishiyama Onsen Keiunkan je hotel otvoren 705. godine u Yamanashiju, prefekturi izvan Tokija.
Najstarija čajdžinica na svijetu Tsuen Tea je prvi napitak u Tokiju natočila 1160. godine. Najstarija kompanija koja je izašla na berzu je japanska građevinska kompanija Matusi Kensetsu koja postoji od 1586. U Japanu je 52.000 kompanija koje su stare duže od jednog stoljeća.
Banka Koreje je 2008. provela međunarodno istraživanje kojim je utvrđeno da se u Japanu nalazi 56 posto od 5.586 kompanija starijih više od 200 godina.
Zašto su japanske kompanije među najstarijima na svijetu
Japanske kompanije stare više od jednog stoljeća su dobrim dijelom stvar povjerenja i bogatstva. Jedno od obilježja mnogih tih kompanija jeste da su u porodičnom vlasništvu. Izvršni direktor kompanije Oceanbridge Management Masako Eguchi-Bacon je napomenuo da koncept porodičnog vlasništva ima snažan utjecaj na japanske kompanije.
"Uspjeh članova porodice, posebnog prvog djeteta, kroz historiju je bio vodilja u biznisu", dodaje.
Japanci ovo nazivaju ie, što u doslovnom prijevodu znači kuća ili dom, ali u poslovnom smislu znači, kako je objasnio Eguchi-Bacon, održavanje porodičnog imena u životu. S obzirom na to da je ie koncept znatno ukorijenjen u poslovnoj kulturi Japana, rijetkost je da postoji mentalitet kratkoročnosti. Poštovanje osnovnih vrijednosti, koje se prenose sa generacije na generaciju, najvažnije je prilikom donošenja odluka.
Kako piše poslovni portal CEO Magazine, tradicija i stabilnost su ispred profita i rasta za kompanije nesklone riziku, od kojih četvrtina u rezervama ima dovoljno novca za finansiranje poslovanja u sljedeće dvije godine.
Kompanije dugoročnim pristupom uspijevaju upravljati prirodnim katastrofama, ratovima i događajima kao što je nedavna pandemija koronavirusa. Takav pristup podrazumijeva i to da se ne smije zanemariti odnos prema dioničarima i prema zajednici u cjelini.
Neke od japanskih kompanija s dugom tradicijom su i one koje posluju u cijelom svijetu. Među njima je Nintendo koji je osnovan 1889. kao kompanija za proizvodnju karata za igranje. Dakle, Nintendo je prešao put od proizvodnje karata za igranje do proizvodnje videoigara. Kako je profesor Goto rekao, uspješna diverzifikacija je uvijek povezana s originalnim poslovanjem.
Izazovi modernog vremena
Šta se dešava kada porodica nema nasljednika koji će preuzeti vođenje kompanije ili kada porodični nasljednik ne želi preuzeti vođenje kompanije? To je izazov koji se tradicionalno rješava usvajanjem nasljednika, tj. vođenje kompanije se prepušta onome ko nije član porodice.
To je bio slučaj u nekoliko kompanija, među kojima su Panasonic, Toyota i Suzuki, čiji je trenutni predsjednik Osamu Suzuki četvrti usvojeni sin koji je preuzeo vođenje kompanije. Vođenje se prepuštalo samo muškarcima, ali Eguchi-Bacon smatra da se sada to može prepuštati i ženama.
Međutim, stanovništvo Japana stari. Prema posljednjim zvaničnim podacima, 10 posto stanovništva je starije od 80 godina. Eguchi-Bacon je ukazao da zbog toga postaje sve teže pronaći odgovarajućeg nasljednika.
Japanska startup kultura se često kritikuje zbog tromosti, tj. zbog toga što promoviše imperativ dugovječnog poslovanja koji podrazumijeva gajenje straha od neuspjeha, piše CEO Magazine.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
