Evropa ne zavisi samo od ruskog gasa, već i od đubriva. Rusija je najveći izvoznik đubriva na svijetu, uključujući amonijak, sirovinu za azotna đubriva i hranljive materije kao što su fosfor i kalijum. Promjene u njihovom izvozu i cijenama imaju implikacije na cijeli svijet.
Cijene đubriva rastu posljednje dvije godine, a nakon izbijanja rata Moskva je usvojila izvozne kvote đubriva koje je produžila do maja ove godine. Sada manje izvozi u Evropu, a više u zemlje poput Indije, Turske i Vijetnama.
Kako su cijene prirodnog plina, koji je neophodan za proizvodnju đubriva, naglo porasle, mnoge fabrike širom Evrope su obustavile proizvodnju, dodatno učvrstivši ulogu Rusije kao monopoliste. U prvih deset mjeseci prošle godine Moskva povećala je zaradu od izvoza za 70 posto, na 16 milijardi dolara, prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu.
Ruska hrana i đubriva inače su izuzeti od zapadnih sankcija Moskvi kako bi se osigurala prehrambena sigurnost u svijetu. Kako je rekao generalni sekretar UN-a Antonio Guterres , cijene đubriva dostižu 250 posto nivoa prije pandemije. Ako ih nema u količini i cijeni, to za mnoge zemlje znači manju proizvodnju hrane ove godine.
Ukrajinski farmeri također imaju visoke troškove inputa. Prema rečima analitičarke Agencije za poljoprivredu i hranu Monike Tothove , zabrinuti su zbog mogućnosti kupovine kvalitetnog semena i đubriva za novu žetvu, zbog čega će se ona vjerovatno smanjiti u narednoj sezoni. Sve je više u prvom planu pitanje da li su dani jeftine hrane prošli, ali je izvjesno da i ruski predsjednik Vladimir Putin može da koristi hranu kao oružje.
