Razlog organiziranja ovakvih događaja su, navode, podaci s terena koji govore da su na biroima za zapošljavanje najbrojnije žene te su najvećim brojem korisnice centara za socijalni rad.
Osim toga, poražavajuće je, naglašavaju, da se ženama koje traže posao nerijetko postavljaju pitanja vezana za njihove bračne statuse, planove za zasnivanje porodice i rađanje djece.
Tokom diskusije istaknuto je da je nepostojanje ujednačene politike zaštite materinstva dovelo do toga da su žene u Zeničko-dobojskom kanotnu primorane da štrajkuju pred zgradom kantona tražeći isplate porodiljskih naknada, dok u pojedinim kantonima ta naknada ne postoji nikako.
Žene sa sela se suočavaju s dodanim problemima, a akcentirano je da se poticaji za poljoprivredu ne daju nositeljicama vlasništva nad gospodarstvima.
Uvodničarka Tanja Mandić- Đokić predstavljala je žene s invaliditetom u BiH, a kazala je da te žene nisu prepoznate kao posebna socijalna grupa u društvu.
Ekonomska marginalizacija je vidna, ističe ona navodeći podatak da je od 100 žena s invaliditetom 12 zaposleno, s tim da rade u civilnom sektoru, odnosno nevladinim organizacijama.
"Smatram da su diskusije ovog tipa vrlo važne. Žene s invaliditetom su žene i želimo da budemo prepoznate", istakla je Mandić-Đokić.
Također, tokom diskusije je istaknuto da tržište rada nije u skladu s obrazovnim politikama, a rijetki su programi prekvalifikacije i cjelokupnog učenja.
Diskusija "Siromaštvo žena u Bosni i Hercegovini" imala je za cilj da poveća vidljivost ekonomske diskriminacije i marginalizacije žena u BiH te da zagovara aktivno učenje žena, posebno žena iz marginaliziranih grupa i ekonomskih reformi u kontekstu evropskih integracija.
