U 17 mjeseci otkako je Moskva naredila vojnicima da uđu na ukrajinski teritorij, zemlje diljem Evrope počele su, iznenađujućom brzinom, sa smanjivanjem dugogodišnje ovisnosti o jeftinom ruskom plinu.
Njemačka, koja je prije rata dobivala 55 posto opskrbe iz Rusije, sada ne uvozi ništa. Poljska, Bugarska i Češka zaustavile su ili su blizu zaustavljanja protoka, a Italija je postojano smanjivala uvoz i obećala se osloboditi ruskog prirodnog plina do kraja ove godine.
Nasuprot tome, Austrija, koja je prije invazije dobivala gotovo 80 posto svog plina iz Rusije, u maju je ipak dobivala više od polovice ukupnog plina iz Rusije. A u martu, kada je potražnja bila veća, ta je brojka dosegnula 74 posto.
Sve dok Rusija prodaje plin, Austrija će ga kupovati, rekao je ovaj mjesec izvršni direktor austrijske energetske kompanije OMV Group, piše New York Times.
Vladine poteškoće da se odvikne od ruskog plina, što je obećala učiniti, izazvale su pritužbe kritičara koji kažu da austrijska plaćanja plina pomažu u finansiranju ruske agresije.
"Mislim da ne čine dovoljno", rekla je Anne-Sophie Corbeau, istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku na Školi za međunarodne i javne poslove Sveučilišta Columbia.
Austrija, prva zapadnoevropska zemlja koja je 1968. potpisala ugovor o plinu sa Sovjetskim Savezom, desetljećima se uveliko oslanjala na plin koji se doprema iz Rusije.
Glavni razlog zašto Evropska unija nije pokrenula nikakve službene sankcije protiv uvoza ruskog plina, poput onih koje se odnose na rusku naftu i ugalj, jest to što su Austrija i drugi veliki kupci tvrdili da im je to potrebno. I neke evropske zemlje ostaju kupci ruskog ukapljenog prirodnog plina koji stiže brodovima, iako je ukupna prodana količina samo mali dio količina koje su na kontinent stizale plinovodima.
"Trenutni prekid doveo bi do ekonomske propasti i masovne nezaposlenosti", upozorio je prošle godine austrijski kancelar Karl Nehammer.
Leonore Gewessler, ministrica energetike i članica progresivne Zelene stranke u austrijskoj koalicijskoj vladi, rekla je da vlada ostaje predana okončanju uvoza ruskog prirodnog plina do 2027. godine.
"Ali nije lako poništiti godine i desetljeća pogrešne politike u samo nekoliko mjeseci ili godinu dana", dodala je Gewessler. A kao zemlja bez izlaza na more, poput Austrije, za razliku od Njemačke, Italije ili Grčke, ne može jednostavno izgraditi terminale za brodove za prijevoz ukapljenog prirodnog plina.
Pitanje da li vlada u Beču radi dovoljno brzo, politički je koliko i logistički i ekonomski problem.
Austrija ostaje službeno neutralna, načelo zapisano u Ustavu od 1955. godine, kada je okončanje njene poslijeratne okupacije konačno ispregovarano sa Sovjetskim Savezom. Kao rezultat toga, nije članica vojnog saveza Sjevernoatlantskog saveza (NATO).
Zemlja je oštro osudila invaziju na Ukrajinu, prihvatila izbjeglice i dopustila da pošiljke oružja u Ukrajinu prelaze njezine granice. No, dok je ruski energetski div Gazprom iznenada prestao opskrbljivati mnoge evropske zemlje, Austrija je nastavila dobivati svoj puni iznos i osigurala odobrenje Rusije da plaća eurima umjesto rubljima.
Mađarski premijer Viktor Orban očito je najbliži saveznik Rusije u Evropskoj uniji. No nevoljkost Beča da se brže prebaci na druge izvore energije potaknula je zabrinutost da je Austrija i dalje pretijesno povezana s ruskim interesima.
“Politička elita u Austriji je, po mom mišljenju, jedna od onih koji najviše simpatiše Rusiju. S toga mislim da će Beč pokušati utjecati na manje konfrontirajuću EU politike prema Moskvi", rekao je Grzegorz Kuczynski, direktor programa Euroazija na varšavskom institutu.
Kuczynski se osvrnuo na ličnosti poput Karin Kneissl, bivše ministrice vanjskih poslova koja je na svom vjenčanju 2018. izazvala senzaciju plešući s Vladimirom Putinom, ruskim predsjednikom, i prihvatila njegov dar naušnice sa safirima u vrijednosti od 50.000 eura.
Godine 2021. pridružila se upravi Rosnjefta, ruske državne naftne kompanije, iako je otišla pod pritiskom nakon što su u maju 2022. predložene sankcije.
Druge austrijske političke ličnosti također su imale veze s Rusijom prije invazije prošle godine. Nekoliko bivših najviših državnih čelnika služilo je u upravnim odborima ruskih kompanija i organizacija. Wolfgang Schüssel, bivši kancelar, bio je u upravi Lukoila, najveće privatne korporacije u Rusiji. Podnio je ostavku mjesec dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu u februaru 2022.
Ekstremno desna Slobodarska stranka, koja je imala bliske veze s Putinovom strankom Ujedinjena Rusija i sve više raste u ispitivanjima javnog mnijenja, napustila je parlament u martu tokom govora ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
"Postoje politički igrači koji se ne slažu u potpunosti kada je u pitanju osuda ruske politike ili ubrzavanje prijelaza na obnovljivu energiju", rekla je Gewessler, ministrica energetike.
Trenutni ugovor s Gazpromom, čijem su potpisivanju 2018. godine nazočili Sebastian Kurz, tadašnji austrijski kancelar, i Vladimir Putin, predviđa da Austrija kupuje šest milijardi kubičnih metara plina godišnje i ostaje na snazi neuobičajeno dugo razdoblje - do 2040. Kompanija je također bila finansijski podupirač sada već nepostojećeg plinovoda Sjeverni tok 2 između Rusije i Njemačke,
Od početka invazije, OMV, austrijska energetska kompanija, potrošila je 7 milijardi eura, oko 7,7 milijardi dolara, na ruski plin.
Alfred Stern, izvršni direktor OMV-a, rekao je u nedavnom intervjuu za The Financial Times da će "nastaviti preuzimati te količine od Gazproma sve dok su dostupne."
OMV nije odgovorio na nekoliko upita za komentar, ali u petak je kompanija objavila 10-godišnji sporazum o kupovini plina od energetskog diva BP-a počevši od 2026., kako bi "potaknula austrijsku stalnu diverzifikaciju izvora opskrbe", rekao je Stern.
Austrijska vlada posjeduje otprilike 30 posto OMV-a dok Ujedinjeni Arapski Emirati posjeduju 25 posto.
Georg Zachmann, stručnjak za klimu i energiju u Bruegel think tanku u Briselu, rekao je da bi se strateške odluke o nacionalnoj opskrbi energijom trebale donositi u vladinim uredima, a ne u sobama za sastanke.
"OMV je privatna firma i oni pokušavaju zaraditi što više novca za svoje dioničare. Bilo bi u interesu austrijske vlade i europskih kreatora politike da ograniče njihovu sposobnost poslovanja", rekao je Zachmann.
Priznao je da bi smanjenje opskrbe plinom Gazproma neizbježno značilo i više cijene.
Službene odluke u svakom slučaju mogu prestići događaji. Trenutni petogodišnji ugovor, koji je Gazpromu omogućio nastavak isporuke prirodnog plina iz Rusije u Evropu plinovodima koji prolaze kroz Ukrajinu uprkos ratu, istječe krajem sljedeće godine, a vlada u Kijevu je dala do znanja da ga neće obnoviti.
Ukrajinski plinovodi prenose oko 5 posto plina koji se uvozi u Evropsku uniju. Prekid njihove upotrebe ostavio bi Turski tok, direktnu vezu između Rusije i Turske, kao jedinu ulaznu tačku za plin u Evropi.
"Sat otkucava", rekla je istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku Corbeau o ukrajinskom tranzitnom aranžmanu. Kada je riječ o isporuci plina iz Rusije, Austrija “živi na posuđeno vrijeme”.
