Oni koji stoje iza prijedloga kažu kako ovaj vid fiskalizacije radi trenutni prijenos računa na server Porezne uprave, ali zaboravljaju da je ovaj zahtjev već implementiran kod unaprijeđenih uređaja u FBiH. Ista stvarje i sa QR kodom na računu. Spominje se i da je ovo rješenje navodno jeftinije za korisnike.
Preduslovi za "softversku fiskalizaciju" su kompleksni, a jedan od njih je Zakon o elektronskom potpisu koji još uvijek nije implementiran jer ga je potrebno usaglasiti s direktivama EU na nivou BiH te formirati tijela koja će izdavati certifikate.
Potrebno bi bilo formirati posebnu federalnu instituciju po uzoru na hrvatski Apis koja je zadužena za tehničku implementaciju i održavanje rješenja. Neophodna je i odlično razvijena telekomunikaciona infrastrukura koja omogućava 99,9 posto online režim rada svih elemenata (PU, krajnji korisnici). Trenutni troškovi za budžet Federacije BiH kada je u pitanju aktualni unaprijeđeni model fiskalizacije iznose samo dva miliona KM uključujući i telekomunikacione usluge.
S druge strane troškovi uvođenja i održavanja modela "softverske" fiskalizacije za budžet FBiH su mnogo veći, a obuhvataju trošak uspostave i rada institucije za izdavanje i održavanje elektronskog potpisa, trošak uspostave i rada javne kompanije za prihvat fiskalnih računa, te troškove uvođenje IT hardversko-softverske infrastrukture potrebne za rad softverske fiskalizacije. Za ovaj korak u RS-u je planirano 37 miliona KM, u Srbiji oko 100 miliona KM, a pretpostavlja se da će troškovi u FBiH biti oko 80 miliona.
Tu su i troškovi subvencioniranja softverske fiskalizacije krajnjih korisnika, za koje je u RS-u predviđeno 13 miliona KM, u Srbiji 100 miliona KM ili 200 EUR po fiskalnom mjestu, a za pretpostaviti je da bi za FBiH moglo iznositi oko 80 miliona KM.
Naravno, sve to neće moći bez godišnjeg održavanja hardversko-softverske infrastrukure koje bi trebalo koštati 15 miliona KM, uključujući i telekomunikacione troškove.
Logično pitanje koje se postavlja je koja je razlika u troškovima između trenutnog modela i modela "softverske" fiskalizacije za krajnje korisnike?
Prosječna cijena sadašnjih uređaja je 550 KM. Na ovaj iznos se dodaje trošak fiskalizacije 50 KM, tako da je inicijalni trošak za korisnike 600 KM + PDV. Trenutno, ukupni troškovi na godišnjem nivou iznose 224 KM, a čine ih troškovi tehničkog pregleda, troškovi za telekomunikacione usluge, amortizacija uređaja.
S druge strane, troškovi uvođenja "softverske" fiskalizacije za krajnje korisnike značili bi: nabavku računara s odgovarajućim štampačem što je minimalno 1.000 KM, trošak uvođenja certificirane softverske aplikacije ili nadogradnja postojećih softverskih aplikacija 300 KM, pa bi nezaobilazan ukupni trošak iznosio 1.300 KM + PDV.
Ukupni troškovi na godišnjem nivou za "softversku fiskalizaciju" iznosili bi 956 KM, a činili bi ih trošak najma, održavanja ili nadogradnje certificirane aplikacije, trošak prijenosa podataka i amortizacije hardverske opreme
Kada se uzmu u obzir svi troškovi poslodavci sada za potrebe fiskalizacije na godišnjem nivou troše 224 KM. Implementacijom “softverske fiskalizacije” za ove namjene godišnje bi morali izdvajati 956 KM što je za 77% procenata više u odnosu na postojeće stanje.
Logično je pitanje i zašto određeni poslodavci isključivo potenciraju "softversku fiskalizaciju" kao jedan od modela fiskalizacije. Pretpostavlja se da ovaj vid fiskalizacije omogućava malverzacije jer su sve otkrivene manipulacije u prošlosti vezane za isključivo za malverzacije putem softvera. Svi će se sjetiti akcija "dupli klik", Kasa 1, 2 , 3…
Softverska fiskalizacija omogućava korisniku da štampa ili prikazuje šta god hoće na fiskalnom računu, a sigurno je da bi određene interesne grupe od prodaje potrebnog hardvera i softvera poreskoj upravi i održavanje sistema značajno zaradile.
