BiH
26

Obilježavanje godišnjice ubistva Srebreničana kod Trnova: Samo majčino srce zna kako je

Klix.ba
Foto: D. S./Klix.ba
Neutješna majka Nura Alispahić (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Devetnaest je godina prošlo od stravičnog zločina nad šestoricom Srebreničana koje su pripadnici zloglasnih Škorpiona strijeljali u mjestu Godinske bare kod Trnova. Bol majki, sestara, rođaka i danas je ista. Ona nikada neće proći, jer njihove najmilije im niko ne može vratiti.

Ovaj stravični zločin nad šestoricom civila, od kojih najmlađi nije imao ni punih 16 godina, pripadnici Škorpiona su snimili, a nakon suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak likvidacije je vidio cijeli svijet.

Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i Jasina na mjestu zločina, danas je obilježena godišnjica smrti ubijenih Srebreničana Safeta Fejzića (17), Sidika Salkića (36), Smaila Ibrahimovića (35), Dine Salihovića (18), Juse Delića (25) i Azmira Alispahića (nepunih 16).

Članovi porodica ubijenih, rođaci i prijatelji, njih oko stotinjak, danas su obilježili još jednu godišnjicu. Nura Alispahić na mjesto gdje joj je ubijen sin Azmir dolazi svakog 17. jula. Prije četiri godine umrla joj je kćerka nakon infarkta, a stariji sin Admir je ubijen na Kapiji u Tuzli.

"Moj sin nije imao ni punih 16 godina, a svirepo je ubijen na ovom mjestu. Samo ja znam kako sam i kako živim bez svoje djece. Vratila sam se u Srebrenicu, imam još jednu kćerku u Sarajevu. Majčino srce zna kako je, kako ovo preživljava... Ne može se nazor umrijeti", kaže Nura.

Porodice su ogorčene i na predstavnike vlasti u Federaciji, jer se niko nije udostojio da iznađe načina da se ovo mjesto na neki način obilježi. Osim stabla breze na kojem su još vidljivi tragovi metaka, drugo obilježje ne postoji.

Vahida Delić, supruga ubijenog Juse Delića, kaže da joj teško pada to što ne zna niša o tome kako je njen suprug uopće doveden do mjesta gdje je likvidiran

"To je moje glavno pitanje, kako su oni dospjeli u ruke Škorpionima, od koga su ih preuzeli. To pitanje ni u Beogradu na suđenju nije postavljeno. Ja sam svog supruga posljednji put vidjela 1992. godine u Srebrenici, kada sam izašla iz tog grada, a njemu nisu dali. Moram naglasiti, on je ubijen kao civil, a ne kao vojnik, kako to neki pokušavaju nametnuti. Nikada se nije razjasnilo kako su oni dospjeli u ruke Škorpiona, ko ih je predao, šta se desilo i to je ono što mene i moju djecu boli cijeli naš život. Zahvalna sam ovom narodu što dođe svake godine i podijeli našu bol, a onima što sjede u foteljama, neka ih bude sramota što nisu ništa uradili, nisu mogli travu pokositi na ovom mjestu, a da ne govorim o tome da niko od njih nikada ne dolazi na godišnjicu obilježavanja", kazala nam je Vahida Delić.

Snimak na kojem se vidi ubistvo Srebreničana dostupan je na internetu. Neki od članova porodica kažu da ga povremeno gledaju, uprkos tome što im takav prizor teško pada.

Nakon proučenog Jasina i molitve koju je predvodio srebrenički imam Ahmed Hrustanović, porodice i prijatelji ubijenih Srebreničana su se razišli. Skup je inače osiguravala policija RS-a i sve je proteklo bez bilo kavih incidenata, kao i svake godine.

Pripadnike jedinice Škorpioni koji su izvršili egzekuciju šestorice Srebreničana predvodio je Slobodan Medić Boca, koji je poginuo u januaru u saobraćajnoj nesreći, zajedno sa suprugom i 17-godišnjim sinom.

Vijeće za ratne zločine u Srbiji osudilo je u aprilu 2007. godine članove jedinice "Škorpioni" koje je koordinirao sigurnosni aparat Srbije. Osuđeni su na ukupno 53 godine zatvora.

Komandant jedinice "Škorpioni" Slobodan Medić, kao i Branislav Medić osuđeni su na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora.

Pero Petrašević, koji je priznao zločin, dobio je 13 godina, dok je Aleksandar Medić osuđen na pet godina. Aleksandar Vukov oslobođen je optužbe jer prema odluci sudskog vijeća nije bilo dokaza da je sa predumišljajem izvršio zločin. Optuženi Pero Petrašević jedini je priznao zločin, a pred sudom je rekao da se "najdublje kaje" i tražio pravednu presudu.