Stari grad Ostrožac: Unikatna tvrđava čijim su zidinama gospodarili knezovi, begovi i grofovi

Osmanski period: Gradom vlada begovska porodica Beširević

Osmanlije su bezuspješno Ostrožac opsjedali 1538. i 1543. godine. Nešto kasnije, tačnije 1577. godine, utvrdu zauzima Ferhat-paša Sokolović, da bi je iste godine vratio general Khevenhüller. Dvije godine kasnije, tačnije 1579., tvrđava i definitivno prelazi u osmanske ruke, nakon čega nastupa višestoljetno upravljanje Ostrošcem i tvrđavom od strane Osmanlija.

Kada je riječ o utvrđenju, ono se od prvobitnog jezgra širilo prema zapadu, zauzimajući svojim oborima cijelu površinu ravni, opasujući je bedemima i kulama. Izdužen oblik utvrde, prateći teren, postao je posve nepravilan. Dužina utvrđenja iznosi oko 185 metara, a širina varira od 30 do 80 metara. Na južnom dijelu grada, sagrađen je "konak" – rezidencijalna zgrada, stan kapetana ostroških, begova Beširevića.

Upravo je begovska porodica Beširevića, čiji je direktni potomak i naš sagovornik, skoro tri stoljeća upravljala ovom utvrdom.

"Niko u Bosanskom ejaletu nije imao te privilegije. A zbog čega su baš oni dobili pravo da upravljaju ovom tvrđavom po nasljednom pravu? Upravo zbog činjenice da je Ostrožačka kapetanija bila najisturenija kapetanija Osmanskog carstva prema Habsburškoj monarhiji, posebice nakon Karlovačkog mira 1699. godine, kada grad posebno dobija na značaju u smislu broja vojnika i odbrambenih snaga. U jednom periodu imao je čak 1.100 vojnika. Dakle, samo im je bilo rečeno: 'Evo vam sve, samo branite granice države!'", pojašnjava Beširević.

Grof Lothar von Berks kupuje i renovira tvrđavu

Porodica Beširević je, zbog tako dugog gospodarenja Ostrošcem, dobila nasljedno pravo na stari grad i utvrdu. Po toj osnovi je Mehmedbeg Beširević ostrožački grad prodao grofu Lotharu von Berksu, koji je u razdoblju od 1896. do 1905. bio načelnik Bihaćkog okruga.

Lothar von Berks, vitez malteškog reda, restaurirao je stari grad Ostrožac i u njemu podigao svoj dvorac, izgrađen u neogotičkom stilu, u koji se, zajedno sa porodicom, nastanio 1902. godine.

Dvorac je bio raskošno uređen: odaje su bile prepune umjetnički izrađenih predmeta: tu su bili saloni za muziciranje i ples, bogata biblioteka, umjetničke slike - portreti članova porodice, spavaonice raznih veličina, hodnici sa lovačkim trofejima, luksuzno pokućstvo i namještaj, kao i brojne druge stvari. Od tog trenutka, Ostrožac je za mnogobrojne znatiželjne promatrače bio kao grad iz bajke.

"Dvorac je zapravo napravljen od miraza Lotharove žene Isabelle von Berks. Ona je bila prava aristokratska žena, sa prefinjenim ukusom za ljepotom i umjetnošću. Nju je fascinirala ljepota Une i ovi prekrasni pejzaži i predjeli. Lothar je, pak, bio pravi vojnik i čovjek čvrstog karaktera. Zbog toga je Isabelle ostala u jako lijepom sjećanju ovdašnjem stanovništvu, dok to nije bio slučaj sa Lotharom", priča nam Beširević.

On napominje da i dan-danas postoje tendencije daljnjih rođaka Lothara von Berksa za povratak dvorca u vlasništvo porodice Berksovih. Prije nekoliko godina čak se vodio i postupak pred Općinskim sudom u Cazinu, kojeg su Berksovi izgubili.

U dvorcu boravi Tito, sjedište je NOR-a, a tragove ostavljaju i skulptori

Ostrožac je bio vlasništvo Berksovih sve do 1946. godine, kada je uslijedila nacionalizacija, a dvorac stavljen pod zaštitu države, tadašnje FNRJ.

U periodu Drugog svjetskog rata, tj. za vrijeme Bihaćke Republike, Ostrožac je jedno vrijeme bio i sjedište Vrhovnog štaba NOR-a, a u njemu je, od decembra 1942 do januara 1943. boravio čak i Josip Broz Tito. Pored toga, u tom periodu na dvorcu se nalazio i veliki pjesnik Vladimir Nazor, gdje je i napisao svoje čuveno djelo "S partizanima".

Posljednje historijsko poglavlje stare utvrde i dvorca Ostrožac, nakon Babonića, Osmanlija i Berksovih, počelo je 1969. godine, kada je na inicijativu Republičkog fonda za unaprjeđenje kulturnih djelatnosti osnovana Kolonija skulptora "Ostrožac". U tom periodu među zidinama grada Ostrošca nastalo je na stotine skulptura koje su ostavili čuveni klesari iz cijelog svijeta, a mnogi autori nazivaju je 'galerijom pod vedrim nebom'.

Zidine tvrđave i dalje čuvaju neotkrivene tajne

Savremenici svakog od pobrojanih historijskih perioda utkali su dio sebe u Ostrožačke zidine, i to ono najljepše što su znali i umijeli, pa bi takva neprocjenjiva blaga trebalo samo sačuvati.

Ipak, kao i sve druge historijske građevine širom naše zemlje, i Stari grad Ostrožac danas nagriza neumoljiva sila prirode i zub vremena. Njegovi pojedini dijelovi nalaze se u priličnom lošem stanju, no ozbiljniji građevinski zahvati i renoviranja, koji bi zasigurno trebali biti u milionskim ciframa, nadmašuju finansijske mogućnosti jedne općine, poput Cazina, u čijoj se nadležnosti Stari grad nalazi.

Njegova tvrđava je spomenik kulture koji po svojoj vrijednosti i značaju, neupitno, nadilazi granice lokalnog nivoa i kao takvu bi je trebalo i posmatrati, a u konačnici i brigu voditi. Grad je neprocjenjivo blago države Bosne i Hercegovine i dat je 'u amanet' svima nama.

"Ova tvrđava i danas živi, čak i bez velike medijske promocije i marketinga. Dovoljno ju je samo vidjeti i niko neće proći, a da tu ne svrati", govori na kraju našeg razgovora Bahrudin Beširević.

Bitno je još naglasiti da na ovom prostoru nikada nisu vršena detaljna arheološka istraživanja i ozbiljne studije, kako bi se demistificirali svi historijski navodi, tekstovi, pa i mitovi, posebice vezani za period prije srednjeg vijeka, tako da Ostrožac i dalje krije svoje tajne i mističnosti.