Volonteri iz Evrope i Amerike svaki dan pripremaju i dijele obroke migrantima u Sarajevu
Volonteri dva puta dnevno dijele obroke migrantima na Željezničkoj stanici u Sarajevu. Njihov dan počinje vrlo rano jer trebaju pripremiti više desetina obroka, nakon čega se vraćaju u bazu, peru suđe i ponovo kuhaju obroke za večeru. Nije ih teško naći, jer ispred njihovog kombija vidite dugi red mladića migranata koji čekaju na jedan tanjih toplog obroka i šnitu hljeba.
Holanđanka Roos Ykema stigla je u Sarajevo prije tri sedmice. Prije Sarajeva radila je s migrantima u Grčkoj te im je pomagala pri dolasku u Holandiju. Sve je počelo nakon njenog putovanja u Jordan u kojem je smješteno hiljade sirijskih izbjeglica.
"Bila je velika gužva i dugo sam čekala na vizu. Tada sam shvatila da moram nešto uraditi da pomognem tim ljudima. Vratila sam se u Holandiju, a čim sam završila studije otišla sam u Grčku i počela raditi na pomoći migrantima", kazala nam je Roos.
Nasmijana kaže kako zna biti veoma teško, naporno i tužno, jer je riječ o ljudima koji dolaze s tragičnim pričama, ljudima koji su ostavili sve što su imali u životu i pobjegli iz svojih zemalja kako bi imali život dostojan čovjeka. Satisfakciju pronalazi u tome da im bar na neki način olakšava put ka ostvarenju sna.
"Oni su zaboravljeni i 'zaglavili' su na ničijoj zemlji. Svi su ovdje kako bi učinili nešto od svog života. Ja sam sretna jer dolazim iz Holandije koja je bogata zemlja i imam pasoš s kojim mogu putovati bilo gdje. Oni žele isto i treba im pružiti priliku. Svi trebaju dobiti šansu da imaju sretan život", kazala je Roos.
U Sarajevu će ostati najduže šest mjeseci, a onda će promijeniti lokaciju i nastaviti humani rad negdje drugo. Osim nje, još 11 volontera radi na pripremanju i dijeljenju hrane. Oni su iz Velike Britanije, Španije, Njemačke, Slovenije, ali i SAD-a. Strpljivi su, suosjećajni i odgovaraju na sva pitanja koja im migranti postave. Žalosni su što im ne mogu ponuditi više od tople odjeće i obroka, jer su i njihova sredstva ograničena i zavise od dobrih ljudi.
"Bila sam kratko u Srbiji i kada sam se vratila u Barcelonu imala sam osjećaj da moram uraditi nešto više za te ljude. Nisam puno razmišljala o tome, znala sam da im je potrebna pomoć i osjećala sam da to trebam uraditi. Voljela bih da možemo uraditi mnogo više i najteže nam je kada moramo reći 'ne' jer nemamo nešto što nam traže", kazala nam je Mirea Soler Sucarrats (23) iz Španije.
Dok smo razgovarali s njima, promrzli migranti su strpljivo čekali u redu. Mnogi od njih nisu imali adekvatnu obuću, već su bili u poderanim patikama ili ljetnim papučama. Ipak, na njihovim licima je bio osmijeh. Zahvalni su što imaju ta dva obroka i što neko ipak brine o njima ili ih barem sasluša.
Volonteri Aid Brigade kazali su kako im je pomoć dobrih ljudi uvijek dobrodošla. Potrebne su im deke, vreće za spavanje, zimska odjeća i obuća,suha hrana koja se može kuhati i sve namirnice koje mogu duže stajati.
"Najviše nam je potreban smještaj, ako neko ima slobodnu sobu ili prazan sprat kuće, kako ovi ljudi ne bi spavali na ulici", kazala je Roos.
Više informacija o organizaciji Aid Brigade možete pronaći na Facebooku.
BiH - Hrvatska 50:50: Poluvrijeme proteklo u potpunom egalu dvije reprezentacije
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
