Dan bijelih traka
167

Mirsad Duratović: Izbrisane generacije porodica najveći su dokaz genocida u Prijedoru

Piše: Dž. L.
Mirsad Duratović (Foto: D. S./Klix.ba)
Mirsad Duratović (Foto: D. S./Klix.ba)
Šta su na današnji dan prije 27 godina značile bijele trake u Prijedoru najbolje se prisjeća Mirsad Duratović, predsjednik udruženja logoraša "Prijedor '92". Kako nam govori, izbrisane generacije porodica, i mladih i starih, najveći su dokaz da se u Prijedoru desio genocid.

"Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice", ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine.

Prva presuda u Hagu donesena je za ratne zločine u Prijedoru. Danas na Sudu Bosne i Hercegovine imamo više od 30 osoba kojima se kroz nekoliko procesa sudi za zločine u Prijedoru. Inače, 56 je pravosnažnih presuda za ratne zločine u Prijedoru, od čega 12 presuda Haškog tribunala.

Ispunjeni svi uslovi

"Prijedor se svrstava na broj jedan po broju presuda za ratne zločine u BiH, a apsolutni je svjetski rekorder po broju presuđenih građana zbog zločina nad vlastitim sugrađanima. Pripadnici vojske i policije Republike Srpske osuđeni su na blizu 800 godina zatvora za ratne zločine nad Bošnjacim i Hrvatima u Prijedoru", govori nam Duratović.

Kada je riječ o genocidu u Prijedoru, mnogi ga danas osporavaju, a drugi godinama ističu kako su ispunjeni svi preduslovi da bi se donijela presuda koja će potvrditi najekstremniji ratni zločin na obali rijeke Sane.

Duratović ističe kako se sve moguće definicije genocida poklapaju s dešavanjima u Prijedoru 1992. godine. Kako kaže, na primjeru samo svoje porodice može reći da su ispunjeni svi uslovi da se kaže da se desio genocid.

"Ubijeno je 47 članova moje porodice. Ubijene su tri generacije, ubijen je 15-godišnji brat, ubijen je otac i ubijeni su dedo i nana. Ubijani su i muški i ženski članovi porodica, i radno sposobni i radno nesposobni, ubijani su i djeca, srednje generacije i starci. Moj otac bio je invalid i ubijen je. Protjerali su nas, uništili nam imovinu, uništili vjerske i kulturno-historijske spomenike... Srušene su džamije i sve što je bilo vezano za bošnjačku historiju, tradiciju i kulturu. Zatim kad su nas istjerali, opljačkali su našu imovinu i popalili sve, porušili su i nadgrobne spomenike mojih predaka na mezarjima. Na kraju su i mog oca izbrisali iz radne evidencije u njegovom preduzeću. Njegov i radni dosjei mnogih drugih su spaljeni. Ja sam odveden u logor, majka protjerana... Da neko sutra dođe u Prijedor da vidi jesu li ti ljudi nekada ovdje živjeli, mogao bi naći samo u matičnoj knjizi rođenih trag našeg postojanja", priča nam Duratović.

On dodaje kako se ipak ne smiju zanemariti i druge presude za genocid te kako presuda Haškog tribunala za genocid u Srebrenici nije jedina mjerodavna presuda za genocid na području BiH.

Do danas je ukupno 14 ratnih zločinaca osuđeno za genocid na području BiH. Međunarodni sud za ratne zločine donio je četiri presude, sud u BiH devet presuda te Vrhoni sud u Njemačkoj jednu presudu. Rijetka presuda njemačkog suda bila je jedina koja se odnosila na genocid izvan Srebenice, a ovaj stravični ratni zločin dokazan je u Foči, Doboju, Osmacima i Kotor Varoši.

"Svi znamo da su politički razlozi zašto se ne donosi presuda za genocid u Prijedoru. Još jedna presuda protiv Vojske RS-a i civilnih vlasti RS-a neminovno bi za sobom morala povući ukidanje Republike Srpske. Bilo bi presuđeno da je od istoka do zapada te od sjevera do juga Republika Srpska nastala na genocidu", naglašava predsjednik logoraša "Prijedor '92".

Iako je od stradanja u Prijedoru prošlo 27 godina, najveća rana stanovnika i povratnika ovog kraja su neravnopravnost i diskriminacija koju i danas proživljavaju.

Duratović nam govori kako postoje naznake da bi se mogle desiti neke značajnije promjene, ali da se još ništa ne može osjetiti na terenu.

"I te sitnice su velike za Prijedorčane. Naprimjer, danas je Kozarski vjesnik, list čiji je osnivač grad i koji je odraz politike gradskih vlasti, objavio na dvije stranice osmrtnice za svu ubijenu djecu Prijedora. To je tračak svjetlosti da bi se moglo desiti nešto u narednom periodu, ali sve je to sporo. Građani u puno većoj mjeri trebaju osjetiti da se ta diskriminacija briše i da su ravnopravni s ostalim sugrađanima", kazao nam je Duratović.

Sjećanje na 3.176 ubijenih

Dan bijelih traka u znak sjećanja na 3.176 ubijenih stanovnika prijedorskog kraja, građani na zapadu BiH danas će obilježiti mirnom šetnjom kroz grad te okupljanjem na glavnom gradskom trgu.

Također će u sali društvenog doma u Prijedoru biti prikazan spot za novu kasidu sarajevskog hora Rejjan pod nazivom "Bijele trake".

Danas će se žrtava prijedorskog kraja prisjetiti i stanovnici brojnih gradova širom BiH, Evrope i svijeta.

U Sarajevu će u organizaciji grupe Antidayton na Trgu Djece Sarajeva biti izloženo 3.176 fotografija ubijenih Prijedorčana. Inicijativa mladih će ispred Katedrale u Sarajevu dijeliti bijele trake.

Dan bijelih traka obilježit će se i u Kaknju, Bugojnu, Bihaću, Tuzli, ali i u Zagrebu, Švedskoj, Finskoj, Sjedinjenim Američkim Državama...

"Gdje god ima našeg naroda širom svijeta, tu se obilježava Dan bijelih traka. Neki će to obilježiti danas, a najveći broj komemoracija u inozemstvu će biti sutra", zaključio je Duratović.