Pokretanje proizvodnje u Aluminiju je gotovo nerealno, HDZ kupuje vrijeme i ublažava gnjev radnika
Aluminijeva proizvodnja anoda je moguća za vlastitu elektrolizu, ali nije konkurentna na svjetskom tržištu. Kako je elektroliza ugašena, tako je po mišljenju, dobro upućenih u stanje u Aluminiju, ali i svjetske prilike u aluminijskoj industriji, sama ideja iracionalna.
Ljevaonica pak ima smisla ako se radi reciklaža, međutim Aluminij to nije radio. Uvozio se "ruski kruti uložak" koji se topio i miješao s kvalitetnijim aluminijem proizvedenim u vlastitoj elektrolizi. Tako mu se podizao kvalitet, ali i tada je to bilo s gubitkom. Kako sada nema vlastitog aluminija, neće se rus miješati s rusom, ironičan je zaključak.
Surovu istinu o trenutnoj poziciji ugašene kompanije kazala je koncem prošle sedmice federalna ministrica finansija Jelka Milićević ustvrdivši kako je sva imovina Aluminija pod hipotekom.
"Ne može se ići u stečaj bez namirenja obaveza i stečajne mase", izjavila je ministrica te dodala kako vlasništvo Aluminija zapravo nije njegovo vlasništvo, da je prema onome što je poznato, vrijednost imovine oko 156 miliona KM, dok dugovi iznose više od 400 miliona KM.
Osnovni problem danas su sudbine radnika, njih oko 900, naviklih na iznadprosječna primanja, kreditno opterećeni s oko 12 miliona KM. Zanimljivo je da su predstavnici Sindikata Aluminija istupili iz Kriznog odbora, kojem je očito jedan od ciljeva smiriti tenzije i radničko nezadovoljstvo usmjeriti što dalje od mostarske ulice Kneza Domagoja.
