Mirsad Tuka: Glumac treba preuzeti štafetu i jednog dana je predati

Drama "Prah", nastavlja, govori o običnom čovjeku, često uvrijeđenom i poniženom.

"Bračni par sa dvoje djece živi u trošnoj kući jedva sastavljajući kraj s krajem, kao i većina ljudi koji su u kreditima i dugovima. Muž krišom igra loto, dobija glavnu premiju, dolazi kući i saopći to ženi. To pokreće lavinu emocija između njih, od euforije, sumnje, očaja, sreće, paranoje, mašte...", otkriva popularni glumac.

Vrlo rijetko se, kaže nam, poistovjećuje s likovima koje igra.

"Da se poistovjećujem s likovima koje igram, gdje bih završio nakon sto i nešto uloga. Volim da stvaram likove na osnovu informacija koje nudi dramski tekst, situacije u kojima se nalaze i mašte, ponekad im dodajući fizička prilagođenja i transformaciju u izgledu. Uvijek mi je bilo zanimljivo i trudio sam se da igram različite likove", priznaje Tuka.

Na vrlo simpatičan način opisao nam je naš sagovornik stanje u kulturi danas. Kultura je, smatra Tuka, samo dio društvenih tokova te je stanje kao i drugim segmentima društva.

"Kazano rječnikom meteorologa, oblačno sa sunčanim intervalima. Mislim da nam fali malo više strategije. Kad god sam igrao na sceni Narodnog pozorišta, Kamernog teatra ili nekoj drugoj, sjetio sam se i pomislio na glumce koji su prije mene igrali na toj sceni. Isto tako, sada već pomišljam na sve one koji će igrati poslije mene. Znači da glumac treba preuzeti štafetu i jednog dana je predati. Moramo malo više njegovati kadar. Pozorište i film imaju specifična zanimanja koja ne možete naučiti nigdje drugo. Naprimjer, krojač u pozorištu mora da šije kostime raznih epoha, šminker mora da šminka glumca za različite uloge, zato bi trebalo uvijek uz tog majstora dovesti mlađe kojima će on prenijeti svoje znanje. Kada on ode u penziju da ima ko da ga naslijedi i produži majstorstvo tog zanata", iskren je Tuka.

Na pitanje imaju li mladi glumci perspektivu u našoj zemlji i cijenimo li dovoljno talent, Tuka ističe da je potrebno biti oprezan i odgovoran u obraćanju mladima.

"Talent je samo putokaz da kreneš tim putem, sigurno ga treba njegovati, paziti, bodriti, ali isto tako potrebno je mnogo rada. Mnoge prepreke i teškoće na tom putu treba savladati, ali važno je vjerovati u sebe i u to što radite", smatra bh. glumac.

Mada je igrao samo jednu epizodu u kultnoj seriji "Lud, zbunjen, normalan", ovo iskustvo i uloga inspektora Murge za njega su bili značajni.

"Nisam mnogo vremena provodio na setu LZN, ali kad god sam dolazio na snimanje nailazio sam na zabavnu i pozitivnu atmosferu, ali s druge strane i radnu, kreativnu. Radovao sam se susretu s ekipom, a posebno s Mustafom Nadarevićem s kojim sam na neki način i započeo filmsku karijeru 'Praznikom u Sarajevu'. Bio sam student i prvi put sam stao pred kamere, tako da mi je mnogo značila njegova pomoć kao iskusnog glumca, koju mi je nesebično davao", prisjetio se Tuka.

U svojoj dugogodišnjoj karijeri Tuka je imao priliku raditi dosta zahtjevnih uloga, no ipak, veliki izazov za njega je bila uloga Sabahudina Dine Zolja u predstavi "Sjećaš li se Doli Bel".

"Uloga Sabahudina Dine Zolja nije postojala u romanu, nego smo je po ideji Kokana Mladenovića stvarali u procesu rada reditelj i ja. To je bila izuzetno iscrpljujuća uloga, jer igram starijeg Dinu koji se nakon dužeg odsustva vraća u svoj grad da bi se na neki način pročistio kroz sjećanja na koja ga asocira kutija u kojoj se nalaze predmeti porodice, prijatelja, prve ljubavi... Kroz sjećanja koja se odigravaju ponovo pred njim, doživljava lepezu emocija. U neka sjećanja se uključuje, neka pokušava popraviti... Bio je veliki izazov pravdati postojanje tog lika koji je sve vrijeme na sceni", priznaje Tuka.