Sve utakmice ovog kluba, kako u drugoj, tako i u rukometnoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine bile su rasprodane. U čaršiji koja se smjestila podno Vranice neizostavne teme su Sloga i rukometne zgode i nezgode kluba koji gradi porušene mostove među ljudima. Kada u grad na Vrbasu dolazi neka atraktivnija ekipa poput banjalučkog Borca ili visočke Bosne, karte su rasprodate i pet dana prije utakmice.
"Ljudi ovdje žive rukomet 24 sata dnevno, sedam dana sedmično. Na tribinama možete vidjeti dječicu koja su još uvijek u kolicima, ali i dede koje imaju 80-ak godina. Baš je jedna porodična atmosfera, a to je ono što mi i želimo na utakmicama Sloge. Mi svake godine učestvujemo i u humanitarnim akcijama, uključeni smo u rad zajednice i to ljudi prepoznaju pa svake godine imamo oko 600 prodatih godišnjih ulaznica", kaže nam Semir Demirović, tehnički sekretar kluba.
Sloga je ujedinila ovaj grad
Gornji Vakuf-Uskoplje je grad koji dijele Bošnjaci i Hrvati. Baš kao nijedan drugi kutak naše domovine, ni ovaj nije bio pošteđen ratnih sukoba i razaranja koja poruše mostove, one najvažnije, mostove među ljudima, a kada nema mostova, obale su puste, na kojoj god se strani rijeke nalazile.
"Kada smo zakotrljali ovu priču, obavili smo razgovore sa svima. Kod nas je grad specifičan, nešto slično kao Mostar. Jedan je dio hrvatski, drugi bošnjački, ali su svi prepoznali da je ovo jedna priča. U upravi kluba su i Bošnjaci i Hrvati, u omladinskim kategorijama treniraju svi, ne prave se nikakve razlike. Izbrisali smo te nepostojeće granice. Podržali su nas skoro svi privrednici, ali najviše raja. Ljudi koji imaju godišnje karte, kupuju i pojedinačne ulaznice. Sloga je ujedinila ovaj grad, ostavili smo po strani ta nesretna ratna dešavanja. Za 30 godina niko nije uspio napraviti to što je napravila Sloga. Grad diše jednom dušom i svaku utakmicu je puna dvorana", ističe Demirović.
Dok nas političari već skoro 30 godina uvjeravaju da je suživot na brdovitom Balkanu nemoguć, jedna lijepa rukometna priča pokazala je da to baš i nema mnogo veze s istinom. Od maja ove godine na klupi rukometaša Sloge sjedi srbijanski rukometni stručnjak i selektor kadetske reprezentacije Srbije Aleksandar Radosavljević.
"Počastvovan sam što sam dio ove priče, divnog kluba koji se razvija iz dana u dan. Nadam se da ćemo i mi na terenu opravdati povjerenje i očekivanja ovih divnih navijača, koji nas prate ne samo u Gornjem Vakufu, nego i na gostujućim terenima. Meni kao treneru, a naravno i igračima imponuje kada je puna dvorana. Stvara se jedna pozitivna energija i uvijek se trudimo da ta energija na terenu i tribinama bude neka zajednička snaga. To nije samo zadovoljstvo, to je i velika obaveza da damo sve od sebe na terenu. Kada je atmosfera takva, rezultat dođe sam po sebi", rekao nam je Radosavljević.
Akademija kao garant za svijetlu budućnost
Nije lako biti sportski radnik u Bosni i Hercegovini. Mladi talentovani igrači, baš kao i mladi i talentovani ljudi u ovoj državi, traže način da se domognu "nekog tuđeg neba". Taj problem ima i Sloga.
"Teško je zadržati mlade igrače. Bogati klubovi rano uzimaju talente. Tim mladim igračima treba omogućiti uslove da se nesmetano razviju pa da idu nakon 22. godine kao formirani igrači. Samim tim bi i liga bila kvalitetnija. U rukometu je mala kriza i sa sudijama. Ne samo kod nas, nego i u Evropi. Svakako da i oni trebaju doprinijeti poboljšanju ovog sporta. Mi želimo napraviti Akademiju ovdje za djecu. Već smo krenuli u taj projekt. Djece ima, samo trebaju uslove i kvalitetan rad. Vjerujem da će u budućnosti biti veoma kvalitetnih mladih rukometaša", istaknuo je Radosavljević.
Želje u Slogi su da ekipa iz grada na Vrbasu postane stabilan premijerligaš te da jednog dana u Gornji Vakuf-Uskoplje dovede i evropske velikane. Ono što Radosavljević zamisli u svlačionici i pored terena na teren pokušava prenijeti Goran Biljaka, najbolji strijelac i igrač Sloge sa svojim saigračima.
"Igrao sam u dosta klubova koji imaju pune dvorane, ali Gornji Vakuf je nešto posebno. Nebitno je da li igramo s jačim ili slabijim protivnikom, dvorana je puna i podrška je ogromna. Veoma je lijep osjećaj istrčati na teren tokom prozivanja, igrati i pobjeđivati. Prelijepa atmosfera i prelijep doživljaj. U Vakufu je, gdje god se krene, glavna tema rukomet. Sedam dana prije utakmice priča se o rukometu. Rukometaši su popularni, ljudi nas zaustavljaju na ulici. Nadam se da će to što duže trajati", rekao nam je Biljaka.
Promovisao se u vođu ekipe na terenu, uloga je to koja nosi i mnogo odgovornosti, ali Biljaka kaže kako je samo jedan u nizu jednakih u redovima rukometnog kluba iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja.
"Ja sam došao prošle sezone i tako se nekako ispostavilo da sam ja taj neki vođa na terenu, mada ja sebe ne smatram bitnijim od ostalih. Mi u svakoj utakmici želimo da odigramo što bolje, a kad god nam se ukaže prilika, mi je iskoristimo. Kada damo sve od sebe, rezultat se uvijek vrati. Bitno je da svi dišemo kao jedan i da se držimo naše krilatice, 'Ideš Sloga'. Uz trud će sve doći", rekao je Biljaka.
Najveća pobjeda su nasmijana lica
U sjeni onoga što se dešava na terenu i tribinama je čovjek koji vuče konce i stoji na čelu ove lijepe sportske priče. Predsjednik kluba Osman Sofić i sam je nekada ljepljivu rukometnu loptu odbijao od parket. Svjestan je da sport ima neograničenu moć da piše najljepše, tople ljudske priče.
"Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što sam na čelu kluba koji je za kratko vrijeme došao do toga da danas ispisujemo stranice historije našeg kluba. Mi smo klub koji ima uvijek punu dvoranu, ujedinili smo sve stanovnike grada, izbrisali smo neke nevidljive granice. Za jedan kratak period smo napravili nešto što mnogi prije nas nisu uspjeli. Mi smo ušli u ovaj projekt s ciljem da vratimo publiku u dvoranu, da našim navijačima omogućimo Premijer ligu, a više od 80 posto privrednika iz Gornjeg Vakufa odazvalo se našem pozivu i podržalo ovu priču. Mi smo jedna velika porodica, ponosni smo na našu priču i ovo je pokazatelj da transparentan rad i podrška zajednice sport mogu vratiti na velika vrata", istaknuo je Sofić za Klix.ba.
Mnogo su pobjeda Vakufljani izvojevali sa svojom Slogom. Ulazak u Premijer ligu, podrška cijele zajednice i puna dvorana samo su neki od razloga zbog kojih Sofić može biti ponosan.
"Najveća pobjeda je to što me obični građani pitaju za utakmicu, što jedva čekaju vikend, što se priča o rukometu. Produžili smo nadu da se u manjim sredinama može napraviti nešto. Ljudi imaju šta pogledati, imaju se čemu veseliti. Ta sretna lica, to je najveća pobjeda. Grad bude pun poslije utakmice i to je naš najveći uspjeh", rekao je Sofić.
Ulaganje u mlade kao zaštitni znak
Ne misle u Gornjem Vakufu-Uskoplju stati, dokaz tome je osnivanje Akademije, odličan rezultat u dosadašnjem dijelu sezone i s pravom se nadaju da će jednog dana zaigrati i evropske utakmice.
"Mi svake sezone postavljamo ciljeve. Prošle sezone cilj je bio opstanak u ligi, a ove je sredina tabele s blagom tendencijom da idemo ka vrhu. Ne postavljamo ciljeve visoko. Naravno, kao i svi sportisti želimo ići ka vrhu. Dobro smo krenuli, igramo dobro. Drugi nam je cilj ta Akademija i puno ćemo vremena i sredstava uložiti u rad s mladima. Želimo po tome biti prepoznatljivi. Ulaganje u mlade i stabilan premijerligaški status je naš sportski cilj. Pored toga, imamo obavezu prema lokalnoj zajednici da odgovorimo na svaki humanitarni poziv i poziv u pomoć. Pokušavamo svaku utakmicu napraviti nešto novo. Rukomet kao rukomet i sport kao sport treba da bude događaj koji će privući porodice. Mi želimo pokazati svima da novac uložen u nas vrijedi. Svakodnevno razgovaramo kako možemo unaprijediti naš rad. To je naša obaveza", završio je razgovor Sofić.
"Teniska loptica ne zna koliko godina imam. Ne zna da li sam muškarac ili žena, da li dolazim iz komunističke države ili ne. Sport je uvijek rušio te barijere".
I zaista, Sloga briše nevidljive granice, ruši barijere i gradi one najvažnije mostove. Mostove među ljudima.
Večeras povratak Lige prvaka: Peljto sudi u Barceloni, derbi igraju Bayern i PSG
Fenomenalno otvaranje 5. kola Lige prvaka: Milan i Atletico slavili u golijadama
