Vojno-politički analitičar Đuro Kozar o objelodanjenom dokumentu: Ovo je ANP
"Politička i ekonomska pitanja, vojska, sigurnosni segmenti, resursi i pravna pitanja. Tih pet poglavlja koja će ići u Brisel predstavljaju pet instrumenata kroz koji se cijela država testira i valorizira na godišnjoj razini za prijem u punopravno članstvo. Ona se ovim programom ne prima u članstvo, nego se testira. To je ogromna veza i time je na neki način udovoljeno i Miloradu Dodiku", kazao je Kozar.
Navodi kako su bitna dva segmenta: prvi da NATO nikog ne prisiljava da uđe u njegovo okrilje, pa ni Bosnu i Hercegovinu i drugi da NATO nema namjeru da prijemom nove članice uvozi probleme.
"BiH na isti uspješan način na koji je reformirala Oružane snage mora unaprijediti svoje poluge vlasti, urediti ekonomiju i suzbiti korupciju, odnosno poboljšati vladavinu prava i ljudske slobode. U najkraćem, BiH mora otkloniti i najmanje rizike za neke unutarnje konflikte", rekao je on.
Navodi kako se usvajanjem Programa reformi, a ne imenujući ga kao ANP, izašlo u susret Miloradu Dodiku.
"Vjerovatno je to NATO u Briselu i prihvatio tako. To ni u kom slučaju ne znači odmah prijem u NATO savez, nego jednu stepenicu bliže savezu. Treba da se realizira puno toga još da bi se BiH još više približila. Na sastanku održanom 5. decembra 2018. u Briselu, ministri vanjskih poslova država članica NATO-a iskazali su spremnost za prihvatanje prvog ANP-a. Time je naš akcijski plan za članstvo MAP uvjetno prešao u aktivni status. Sada ćemo zvanično aktivirati MAP, samo što će ići kao Program reformi", objasnio je Kozar.
Dodao je kako je ostavljena mogućnost da na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske Milorad Dodik kaže kako Program reformi ne prejudicira članstvo.
"U dokumentu se umjesto članstva govori o putu u euroatlanske integracije, što podrazumije i evropske integracije koje podržava i Republika Srpska, ali i NATO koji se ne spominje direktno, nego u okviru euroatlanskih integracija", istakao je Kozar.
Upitan da li može doći do određenih opstrukcija kada se sljedeće godine bude slao ANP, Kozar ističe da ne bi trebalo.
"Ne bih rekao da bi moglo biti opstrukcija svaki put kad se Program reformi bude podnosio sjedištu NATO-a u Briselu, zato što je ovih pet poglavlja naši osnovni reformski ciljevi vezani za približavanje i pristupanje Evropskoj uniji, a to je prihvaćeno i u Republici Srpskoj, to je jako bitno", ocijenio je vojno-politički analitičar.
Navodi da je sve što od BiH zahtijeva NATO više potrebno nama.
"BiH je nezavršen projekat u kojem entiteti imaju dosta državnih atributa, osim vojske, valute i vanjske politike. Država je svedena na neku konfederalnu zajednicu, što usporava i koči njenu funkciju. Republika Srpska u takvoj situaciji često uspijeva da zaustavi ono što bi se zbog učinkovitosti trebalo odlučiti na državnoj razini. Zato NATO ne želi da mu partner budu entiteti, nego isključivo država. Na Vijeću ministara je da provodi ono što je na Predsjedništvu odlučeno, neovisno što je predsjedavajući Vijeća ministara iz SNSD-a Zoran Tegeltija", kazao je Kozar.
Upozorio je kako se proces prijema može odužiti i da je Hrvatska devet godina bila u čekaonici, od 2000. do 2009. godine, dok nije primljena u NATO.
"Mi ćemo tako Program reformi podnositi dok god NATO ne odluči da nas primi. Procesi su trajali od šest do 16 godina. Ne može se reći precizno kad bi mogli biti primljeni. Nas će NATO primiti onda kad odluči da nas primi. To će odlučiti velike sile. SAD, Francuska i Njemačka su glavne poluge za prijem neke države u članstvo. Makedonija će uskoro biti 30. članica NATO-a", zaključio je vojno-politički analitičar Đuro Kozar.
