25 godina od dokumentarca u kojem su otvorena vrata pakla u BiH i potpisan Dejton
Pravo je čudo kako su producenti impresivnog projekta za sagovornike imali gotovo sve glavne aktere tadašnjih političkih i vojnih dešavanja, na čelu s Izetbegovićem, Karadžićem, Miloševićem i Tuđmanom. Ako je historija učiteljica života, ovih 6 epizoda i danas se mogu gledati i analizirati kako je došlo do rata devedesetih, a pažljivijim slušanjem prepoznat će se retorika i napuštanje skupštinskih klupa koja podsjeća na današnje prizivanje rata u BiH.
Uvod u nacionalizam u Jugoslaviji dogodio se Miloševićevom rečenicom "Niko ne sme da vas bije" na Kosovu polju 1987. godine. Ovaj bankar tada je kao predsjednik komunističke partije Srbije Srbima na Kosovu poručio da ima ko da ih štiti od palica pokrajinske policije koju su većinski činili Albanci.
Međutim, pokazalo se da ratovi ne počinju na ulici nego napuštanjem skupštinskih klupa. Na 14. vanrednom kongresu SKJ u Beogradu u januaru 1990. godine Milan Kučan i Ivica Račan napustili su salu i započeli rušenje Jugoslaviju, zbog preglasavanja. Uskoro će bosanski vojnik u JNA Bahrudin Kaletović izreći kultnu rečenicu "Oni kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo". U njoj je bio sadržan sav apsurd rata, kao i bosanska naivnost u njegovoj percepciji.
Drugi put iz skupštine, one u Sarajevu 1991., izašli su predstavnici Srba na čelu s Radovanom Karadžićem, zbog žučne rasprave o izlasku/ostanku Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji. Tada je Karadžić za govornicom rekao "Nemojte da mislite da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje". Alija Iztbegović u dokumentarnom filmu BBC-ja kasnije je izjavio kako je očekivao rat, ali ne i genocid.
"Smrt Jugoslavije" donosi detalje "Ubistva srpskog svata", kao i njegov snimak, uz komentar da je Alija možda znao da će nastupiti rat, ali ne i da će ga isprovocirati neko s njegove strane. U nedjelju, 1. marta (fun fact – predstojeći 1. mart pada u nedjelju), ubijen je nevjestin otac na svadbi čija se povorka odigravala pod srpskom zastavom, i to na drugi dan referenduma o odcjepljenju, zbog čega je grad završio u barikadama, a predstavnici Srba su zahtijevali da se obustave svi međunarodni napori usmjereni na priznavanje BiH.
Yutel je gromoglasno molio za mir, a Karadžić i Izetbegović su uskoro skliznuli u rat u kojem je prvi iza sebe imao mašineriju i logistiku JNA, a drugi dečke u starkama. Grad je završio u barikadama, a predstavnici Srba su zahtijevali da se obustave svi međunarodni napori usmjereni na priznavanje BiH. Nakon toga će uslijediti divljanje paravojnih jedinica iz Srbije u istočnoj Bosni, a jedan od prvih incidenata i likvidacije muslimanskog stanovništva se dogodio u Bijeljini, gdje je fotograf Ron Haviv zabilježio trenutak kako vojnik nogom udara likvidiranu ženu u glavu.
Međutim, vjera u mir nije jenjavala, pa su se u maju u Sarajevu dogodili veliki antiratni protesti gdje su građani pozivali na mir i željeli sačuvati bratstvo i jedinstvo, pa se dogodilo da su pale multietničke žrtve snajperskih hitaca, gdje su među 6 ubijenih ljudi bile Suada Dilberović i Olga Sučić. Nakon toga su zagrmili topovi iznad grada, a bosanski gradovi završili su pod opsadom.
U dokumentarnom serijalu se detaljno rekonstruišu okolnosti hapšenja Alije Izetbegovića na sarajevskom aerodromu i njegovo javljanje uživo u program TVBiH u emisiju koju je vodio Senad Hadžifejzović.
Pitanje ostanka, odlaska ili opstanka
Tok rata uskoro će dovesti do etničkog čišćenja, logora, masovnih silovanja s ratnim ciljem, potpune destrukcije zemlje i desetine hiljada žrtava, među kojima je genocid u Srebrenici bio najveća tragedija koja se dogodila devedesetih. Vojna operacija Oluja i odlazak 200 hiljada ljudi iz Krajine, potaknula je napredovanje snaga Petog korpusa iz Bihaća, čije je napredovanje zaustavljeno zapoviješću iz Sarajeva. Uskoro se dogodio Dejton, kao sporazum koji je zaustavio rat, ali koji kao luđačka košulja drži Bosnu i Hercegovinu paralizovanom, a političare koji ga koriste - glasnim i manipulativnim. Vrhunac ironije dogodio se 2008. godine kada se saznalo da je originalni primjerak dokumenta izgubljen.
"Smrt Jugoslavije" u posljednjoj epizodi, koja je nazvana "Pax Americana" detaljno rekonstruiše proces mirovnih pregovora u Dejtonu, koji će dovesti do potpisivanja mirovnog sporazuma u Parizu, 14.12.1995. godine, a koji su potpisali Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Snage Radova aKaradžića bile su izložene bjesomučnom bombardovanju, shvativši šta znači biti na konstantnom nišanu nadmoćnijeg protivnika, a u pregovorima je glavnu ulogu odigrao Clintonov činovnik Richard Holbrooke. Izetbegović je pristao na prekid vatre pod uslovom da Sarajevo dobije struju, vodu i plin.
Zanimljivo je da se u dokumentarcu vide kompjuterske mape cjelokupne zemlje snimljene iz zraka, koje su Amerikanci koristili prilikom bombardovanja, ali i pregovaranja prilikom teritorija koje je trebalo ustupiti zbog puta do Goražda.
Dijelovi Sarajeva zamijenjeni su za predaju Brčkog (kasnije s arbitracijom), a kako bi se postotci na mapi sveli na 51:49, Federacija je ustupila novoosvojeni teritorij u zapadnoj Bosni. U Dejtonski sporazum inkorporiran je Ustav BiH, koji je nefunkcionalan zbog toga što je diskriminirajući po one koji se deklarišu kao ostali i zato što uslovljava preskupu administraciju kroz oba entiteta.
Slijedi trag novca
Međutim, uz hronologiju dešavanja devedesetih godina, od kojih ovih dana strepi javnost u Bosni i Hercegovini, svaki put kad se za skupštinskom govornicom usta napune nacionalnih interesa, prijetnji o dolasku i odlasku, možda bi događaj, vezan upravo za produkciju i snimanje dokumentarnog serijala "Smrt Jugoslavije" bio ključan za razumijevanje haosa u kojem živi današnji građanin BiH. Producenti BBC-ja su 1995. godine boravili u Sarajevu i snimali materijale, koji se sastojali od izjava tada vodećih aktera političkog i vojnog konflikta.
Postoje navodi osoba tada uključenih u proizvodnju programa Televizije BiH, koji su se susretali s njima, kako su određeni predstavnici vlasti pozicionirani u Predsjedništvu, pokušavali iznuditi novac od BBC-ja za izjave o onome što je, između ostalog, bio njihov posao, tj. širiti istinu o Bosni i Hercegovini. Proizvodnja haosa i ratova mogao bi biti još jedna pljačka neviđenih razmjera, iste one elite koja je svoj status potvrdila vilama koje nisu mogli zaraditi, školama koje od svoje plaće svojoj djeci nisu mogli platiti i dugogodišinjim jahanjem po javnim institucijama čije pozicije nisu mogli opravdati kompetencijama i obrazovanjem nego isključivo stranačkim iskaznicama. Iscrpljeni građani ove zemlje, čak i ako su sposobni vidjeti "šumu od drveta", letargično će slegnuti ramenima na neko novo ratno profiterstvo zamaskirano u nacionalizam, a teško da je u stanju razlučiti ispraznu predizbornu priču od stvarnih prijetnji. Zapravo, odlaze oni koji ne prijete i koji kupuju autobusne karte u jednom pravcu.
