Je li čovječanstvo na svom biološkom kraju? Michael Moore predviđa globalnu katastrofu
Odvajate li plastiku od biorazgradivog otpada? Poštujete li žanrove kontejnera na način da bacajući smeće pazite na smjernice koje vam sugerišu natpisi: STAKLO, PAPIR i PLASTIKA? E pa možda bi ste se s nekom vrećicom u ruci mogli zaustaviti iznad jednog takvog, osvrnuti se oko sebe i shvatiti da se nalazite usred globalne prevare koja se krije iza ekološke priče o obnovljivim izvorima energije, recikliranju i "zelenoj“ industriji.
Film „Planet of the Humans“ je napisao i režirao Jeff Gibbs, a kontroverzni dokumentarista Michael Moore, poznat po subverzivnim filmovima („Fahrenheit 9/11“, „Bowling for Columbine“, „Sicko“, „Capitalism: A Love Story“...), pojavljuje se u ulozi producenta i promotora. Kako je već specijalizovan za razotkrivanje apsurda američkog društva, sada donosi film o korporativnim lažima industrije naslonjene na priču o klimatskim promjenama i brigu za okoliš. Ide toliko daleko da bogatog biznismena Richarda Bransona etiketira kao lažnog eko „čistunca“, a nije ostao dužan ni najvećem eko-celebrityju Alu Goreu, koji je dobio Oscara za dokumentarac o klimatskim promjenama „An Inconvenient Truth“ 2006. godine.
Michael Moore se usuđuje se progovoriti o onom što vam niko neće reći, kako sam kaže, na Dan planete Zemlje, a to je da gubimo bitku s klimatskim promjenama i kako zapravo ne možemo zaustaviti posljedice globalnog zagrijavanja, zbog činjenice da su nas svjetski lideri odveli u pogrešnom smjeru. I u ovom filmu Michael Moore, preko reditelja Gibbsa, uživa postavljajući pitanja po premisi kako nema glupih pitanja već samo glupih odgovora na njih.
Kapitalistička prevara
Zeleni pokret je, naime, u raljama korporativnih interesa Amerike, pa nam i ovaj film „otvara oči“ o eko prevari, kao što je i „Fahrenheit 9/11“ razotkrio veze Bushove administracije i vlasnika naftnih izvora u Saudijskoj Arabiji i dao nam do znanja da je 11. septembar bio režirani trenutak u američkoj historiji koji je ubrzao i opravdao ratni lov na naftu bliskoistočnih zemalja, pod sloganom i maskom „borbe protiv terorizma“. Moore je snimio i „Fahrenheit 11/9“ (2018.), film u čijem su naslovu brojevima zamijenjena mjesta, a govori o načinu na koji je jedan „rasist, tiranin i lažljivac“ ušao u Bijelu kuću. Riječ je, dakako, o aktuelnom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji je najbolji primjer kako u Americi kapitalizam ima posljednju riječ.
Planeta ljudi ili majmuna
"Planet of the Humans“ je alarm koji upozorava da su stvari otišle predaleko i da je vrlo moguće kako je čovječanstvo došlo do tačke kada bi se mogao dogoditi njegov biološki kraj. Problem Zemlje je nekontrolisani demografski i ekonomski rast. Iz depresivne, distopijske tačka gledišta u filmu nam se pokušava reći kako su sva nastojanja o očuvanju okoliša zapravo stavljanje flastera na otvoreni prijelom kosti. Ili definisano još jednom dosjetkom u duhu medicine, moglo bi se reći da je današnja briga za okoliš (gdje završava ogroman novac) djelotvorna kao liječenje karcinoma tabletama protiv bolova.
Protiv filma, koji se naslovom referira na televizijsku seriju „Planeta majmuna“ i ljudsku glupost, glas su digli klimatski aktivisti, nazivajući ga apsurdnim i punim neistina, međutim ono što je možda najzanimljivije jeste činjenica da se u filmu se nigdje ne spominje ime Grete Thunberg, obzirom da je mlada dama danas najglasniji „zeleni“ glas koji upozorava na uništavanje naše budućnosti. S druge strane, neki film nazivaju najvažnijim filmom vijeka u kojem živimo, jer govori o tome da planeta Zemlja nije poklon nego užasan teret koji će nam uskoro ispostaviti sve fakture za nebrigu o njemu. Jedina stvar gora od pretpostavke da se čovječanstvo nalazi na svom kraju, jeste činjenica da su naša nada i nastojanja da preživimo zapravo samo jedna velika iluzija.
Kao jedan od najvećih apsurda u industriji obnovljivih izvora energije navodi se proizvodnja biomase. Ovo alternativno gorivo nastaje spaljivanjem ostataka iz drvne industrije, čime se zagađuje atmosfera, pa biomasa zapravo nije nikakva ekološki osviještena priča. Također, pomalo apsurda činjenica je da se kontejneri u kojima se strogo odvajaju različite vrste otpada, na kraju dana istovaraju u jedan kamion, pa plastika, staklo i papir završe na istom mjestu. U filmu se provlače i snimci intervjua s Elonom Muskom, koji je veliki zagovornik obnovljivih izvora energije, a vlasniku Tesla automobila se postavlja pitanje zašto ima poslovne odnose s arapskim medijima koji se finansiraju iz kapitala koji nastalaje zahvaljujući eksploataciji nafte. Kako se vrtimo u začaranom, kao štetočine s ekoločkim tendencijama, najbolje svjedoči priča s baterijama električnih automobila i pitanje kakva eko katastrofa bi mogla nastati odlaganjem i zbrinjavanjem njihovih potrošenih baterija.
Kako god, vrijeme je uvijek na strani dokumentaraca koje proizvodi Michael Moore. Prvo izazivaju šok, privuku veliku pažnju javnosti, a onda uglavnom globalna dešavanja pokažu kako u njima itekako ima istine. On zna kako iskoristiti kapitalistički medijski teror, u kojem se sve vrednuje brojem klikova i lajkova, pa i protivnike okrene u korist vlastitog publiciteta. Zamiljivo je da je američki dokumentarista film „Joker“ (2019.) proglasio remek-djelom, rekavši kako je savršen prikaz onoga šta su od nas učinile banke, korporacije i mediji, koji nas zatrpavaju i hrane smećem na dnevnoj osnovi.
Nakon gledanja filma „Planet of the Humans“ postavlja se važno pitanje koje ne mora imati tendencije teorija zavjere. Je li je globalna epizoda s koronavirusom također kapitalistička prevara ili je teaser/trailer filma o velikom bumerangu koji nam priroda šalje natrag i koji ćemo uskoro pogledati?
Ekologija je možda disciplina kapitalističkog (samo)zavaravanja, koja služi tome da naša savjest ostane čista dok se sve oko nas guši u prljavštini i smeću.
Pronašli smo novogodišnje ukrase po pristupačnim cijenama koji će upotpuniti svačiji dom
