Novac i ekologija: Gdje u BiH ima najviše malih hidroelektrana i koji su razlozi za to
Da bi investitorima mHE bila ekonomski isplativa moraju imati dovoljno vodene energije koje pretežno ima na planinskim rijekama jer imaju dovoljno pada.
Upravo zbog ove računice je veliki broj njih izgrađen u brdovitijim predjelima poput Zeničko-dobojskog i Srednjobosanskog u FBiH i romanijskim, centralnim i istočnim dijelovima RS-a.
U ravničarskim djelovima rijeke obično nemaju dovoljno vodene energije da bi gradnja mHE bila ekonomski isplativa pa ih investitori u ove HE uglavnom nisu pravili u Semberiji, Posavini i drugim ravničarskim dijelovima BiH. U Kantonu Sarajevo iako nije ravnica nema izgrađenih malih hidroelektrana.
Srednjobosanski kanton ima ubjedljivo najveći broj mHE, na području ovog kantona je izgrađena trećina od ukupnog broja mHE u državi. Koji je razlog tome, osim obilja vodene energije, objasnio nam je Anes Podić iz Eko akcije:
"Tu su bile minimalne promjene u sastavu vlasti, imamo tamo vrlo stabilnu SDA-HDZ koaliciju, imamo maltene iste ljude koji odlučuju o tim stvarima već par decenija. Imamo vrlo uhodan mehanizam kako da se dođe do dozvola."
Dobro postavljenu rutinu može da prekine samo narodna pobuna poput one u Kruščici, no vrlo često samo privremeno jer ulagači stalno pokušavaju da se vrate izgradnji, a vlast im pretežno to dozvoljava.
Iako je značajno manji broj malih hidroelektrana u entitetu Republika Srpska u posljednje vrijeme pak imaju sve više primjera bespoštednog uništavanja prirode.
"Na području koje se graniči sa nacionalnim parkom Sutjeska imamo potpuno nezakonitu izgradnju male hidroelektrane Bjelava gdje se stotine kubika šume krči bez ikakvih dozvola i nadzora nadležnih inspekcija koje i pored niza prijava nezakonitih radnji i dalje okreću glavu na drugu stranu", rekao je Podić.
Slična situacija se dešava i u Kalinoviku, a broj od 250 ugroženih rijeka u državi bi mogao prerasti u to da na svakoj manjoj i većoj rijeci u BiH bude izgrađena bar jedna mHE.
Trenutno je 106 malih hidroelektrana u pogonu, u pripremi i raznim fazama izgradnje je najmanje 340, a prema najavama nekih od investitora, ukupan broj bi na kraju mogao premašiti i 600.
Detaljnu mapu sa svim malih hidroelektranama u BiH koje su u pogonu možete naći na stranici Eko akcije, dok mapu sa mHE koje su tek u planu, pripremi ili izgradnji možete vidjeti na ovom linku.
Prema riječima Podića u pitanju je izuzetno profitabilan biznis jer se brzo vrati uložen i zaradi ogroman novac, no bitno je naglasiti da zaradu privatnika koji posjeduju mHE finansiraju upravo građani i privreda kroz račune za struju na kojima postoji stavka Naknada za obnovljive izvore.
Iz Eko akcije objašnjavaju da investitorima u mHE država garantuje otkup sve struje koju proizvedu po visokim i povlaštenim cijenama iako joj nije potrebna jer BiH kako kažu izveze osam puta više struje nego što proizvedu sve mHE koje imamo.
U RS-u čak ne postoji pravilnik o ekološkom minimumu pa je stoga skoro po pravilu rezultat suvo korito do kojeg ne smije doći.
"Strašna šteta da bi nekolicina već bogatih ljudi zaradila još više. Inspekcijama kada se prijavi suho korito oni njima najave kontrolu i vlasnik pusti vodu", kaže Podić, a još jedan paradoks je što vlasnici sami vode zapisnik o tome da li poštuju pravilnik.
U Austriji je obavezno održavati minimalni vodostaj od 20 cm u ravnici i 25 cm u planinskim predjelima kako ne bi došlo do pomora životinjskog svijeta, u našim pravilnicima toga nema.
Podić na kraju objašnjava da su male hidroelektrane izuzetno atraktivne za ulagače jer već postoji uhodan poslovni model:
"Dozvole se lako izdaju, mHE su unutar dometa većine politički povezanih lobija, ne trebate krupne novce, a zarada je zagarantovana."
U državama svijeta i Evrope postoje pravne regulative koje ne dozvoljavaju uništavanje prirode, ograničen je broj mHE, njihova snaga i količina vode koju smiju zahvatiti, a najveći broj postojećih malih hidroelektrana u Evropi je izgrađen dmavno.
Konferencija "Horizonti kapitala": ASA Banka okupila ključne aktere tržišta kapitala u BiH
