Poljski erotski film najgledaniji na Netflixu: "365 dana" šokira eksplicitnim scenama seksa
Prema službenim podacima, trenutno najtraženija serija na Netflixu je treća sezona serije "The Sinner", dok je film za kojim se najviše poseže na streaming servisu (kako u svijetu tako i u BiH) poljska erotska drama "365 dana“ (a sve se više do prvog mjesta probija "Da 5 Bloods“ Spikea Leeja). Film se gleda u tolikoj mjeri da su ga već prozvali poljskom verzijom priče o milijarderu Christianu Greyu i Anastasiji Steele, iako je sa scenama eksplicitnog seksa otišao korak dalje, možda čak i predaleko.
Film "365 dana" je nastao na temelju prvog romana istoimene trilogije Blanke Lipinske i u kinima u Poljskoj je objavljen 7. februara ove godine, nešto malo prije Valentinova, a Netflix ga je otkupio i učinio dostupnim na svojoj platformi sredinom juna, od kada je na sebe skrenuo pažnju globalne publike. Poljska filmska i televizijska produkcija je u ekspanziji, a samo ove godine Netflix je objavio izuzetno zapažene serije "Močvara" i "Šuma". Za razliku od uspješnih mini-serija rađenih po posljednjim standardima televizijske produkcije, film "365 dana" donosi neuvjerljivu priču o otmici mlade žene, koji je napravljen tako ga nazivaju "trešom godine" i kao #50 nijansi poljskog treša".
Ko se tuče taj se voli
Massimo Torricelli (Michele Morrone) je ljepuškasti šef sicilijanske mafije, čije vođenje preuzima nakon što mu ubiju oca. Laura (Anna Maria Sieklucka) je direktorica prodaje jednog luksuznog varšavskog hotela, čijem životu nedostaje samo malo strasti da bi bio upotpunjen. Ona će pokušati spasiti vezu putovanjem na Siciliju, ne očekujući da će je oteti najopasniji muškarac na otoku. Massimo će se opsesivno zaljubiti u Lauru, držaće je zatočenu, ali će ona imati na raspolaganju dovoljno vremena, tačnije 365 dana, da se zaljubi u njega. Za to vrijeme će se morati znati nositi i s ponekom grubošću.
Zanimljivo je da "365 dana" priča koju je napisala žena, čiju je filmsku adaptaciju režirala također žena (Barbara Bialowas i Tomasz Mandes), a da se ništa od ženske emancipacije ne osjeti u prikazivanju odnosa među spolovima. Laura se nalazi u zlatnom kavezu, u kojem je bogati muškarac obasipa svim onim što novac može kupiti. Ona poput Julije Roberts u "Zgodnoj ženi" uživa u kupovini luksuznih "krpica“, a tu negdje na potezu između otvaranja novčanika i provlačenja kartica, dogodit će se i ljubav.
Od "Posljednjeg tanga u Parizu“ (1972.), pa preko "9 i po nedjelja“ (1986.) i "Nemoralne ponude“ (1993.), publika dokazuje da želi gledati uvijek istu priču, a to je ona o dominantnom, bogatom muškarcu iščašene seksualnosti i mladoj ljepotici kojoj se svidi da se nađe zarobljena u njegovoj moći. Međutim, erotski film je u najvećoj krizi otkako postoji kao žanr u svjetskoj kinematografiji, jer scene vođenja ljubavi sve više zalaze u pornografski žanr, a ljubavne priče postaju sve banalnije, povodeći se za starim marketinškim trikom koji dokazuje da "seks sve prodaje".
"365 dana“, kao i istraživanja gledanosti koja se odnose na rejtinge telenovela (da ne upotrijebimo riječ sapunica) i ostalog televizijskog kiča, potvrđuje dobro poznatu činjenicu da masovna publika potajno žudi za banalnim naslovima, dok proklamuje velike filmske klasike kao svoje omiljene filmove.
Poljski film je Netflixovo najveće približavanje pornografiji do sada, a već je potvrđena realizacija njegovog nastavka.
Neke stvari se ne mogu kupiti novcem, a za sve ostalo tu je jedna specifična kartica, a u njima ne oskudijeva sicilijanski mafijaški šef Massimo u "365 dana". Postoji izvjesna lažna moralnost koju najbolje pokazuju filmovi, a to je činjenica da je jako uzbudljivo kada bogati muškarac bičuje ženu na velikom ekranu, a kada bi to isto pokušao ne baš dobrostojeći radnik iz predgrađa iz nekog od bosanskohercegovačkih gradova, policija bi mu zakucala na vrata zbog porodičnog nasilja. Možda bi, ipak, prije propitivanja moralnosti i globalne hipokrizije trebalo provjeriti da li se i "Stockholmski sindrom“ negdje može kupiti.
