No, kako je došlo do toga da jedan od najvećih bosanskohercegovačkih klubova ispadne u najniži rang i igra po mjestima koje imaju stanovnika toliko da mogu stati na jednu tribinu stadiona Bilino Polje?
Najkraće rečeno - dva su razloga za to. Katastrofalni potezi ljudi koji su vodili Čelik, a koji su također usko vezani sa zeničkim vlastima. Jedna od ključnih figura u strmoglavom padu je Fuad Kasumović kojeg navijači zeničkog kluba Robijaši smatraju "grobarem Čelika".
Čelik je osnovan prije 75 godina, a čak 17 godina igrao Prvu saveznu ligu Jugoslavije, a bio je čak i šesti u sezoni 1973/1974. Te sedamdesete godine su bile i najuspješnije za zenički klub s obzirom da je dva puta zaredom, 1971. i 1972. godine osvojio Srednjoievrsopski kup, najstarije međunarodno nogometno takmičenje u Evropi.
Nakon raspada bivše države Čelik je bio dominantna sila i osvojio je tri uzastopne titule prvaka BiH (1995., 1996. i 1997.) i dva Kupa (1995. i 1996.) pod trenerskim palicama Nermina Hadžiahmetovića i Kemala Hafizovića, a najveći postratni evropski uspjeh Zeničani su napravili 2001. godine kada je Čelik igrao utakmice Intertoto kupa izbacivši Denizlispor i izgubivši od Genta.
Klub se početkom dvijehiljaditih godina još uvijek koliko-toliko dobro držao, a posljednji put navijači Čelika su imali razloga za zadovoljstvo u sezoni 2007/2008 kada su Zeničani osvojili treće mjesto u Premijer ligi BiH, a potom su posljednji put izašli u Evropu kada su u Intertoto kupu odmah ispali od crnogorskog Grbalja.
Uslijedio je kontinuirani pad uz jedan bljesak u sezoni 2012/2013 (četvrto mjesto u Premijer ligi), a već je nakon sezone 2017/2018 Čelik trebao igrati u nižem rangu takmičenja, no ostao je u ligi za sezonu 2018/2019 jer Borac nije dobio licencu.
Iz ove perspektive gledano, možda je za Čelik bilo bolje da je tada ispao u Prvu ligu FBiH.
Upravo je te 2018. godine kada se klub borio za opstanak i na kraju ga izborio administrativnom odlukom NSBiHa u klub ušao Aydin Olgun, turski biznismen koji je obećavao "kule i gradove".
Mnogi su bili skeptični zbog toga što za njega nema mjesta u domovini gdje se vodilo nekoliko sudskih postupaka zbog namještanja utakmica, no opet su povjerovali u "novi Čelik".
Obećavao je Olgun i gradnju Akademije i uspjehe prvog tima, a rezultat svega dvije i po godine kasnije vidimo danas - ekipa je postala kantonalac sa ogromnim dugovima, a Olgun "persona non grata" u Zenici.
Olgun je dovodio poluigrače iz Turske, mijenjao je trenere kao "na traci", a nije se proslavio ni kulturom s obzirom da je imao nekoliko ispada među kojima je "najslavniji" onaj kada je proklinjao sudije.
No, neko je morao dovesti i Olguna u Zenicu, nije on "pao s neba". A taj neko je Fuad Kasumović.
Kasumović jeste pomagao Čeliku od 2016. godine kada je postao gradonačelnik Zenice, no ipak se radilo više o jeftinim populističkim potezima kojima je osiguravao glasove na izborima nego o brizi za dobrobit Čelika.
Uostalom, to je pokazao i potez sa dovođenjem Olguna kojeg je vrbovao nekoliko mjeseci.
Novoimenovani Upravni odbor Čelika na čijem čelu je Armin Gafurović je odmah po imenovanju naivno objavio kako "vjeruje u pomoć Grada Zenice i Fuada Kasumovića", što nije nimalo ohrabrujuće za zenički klub.
Čelik sa novim, mladim snagama, mora pronaći način da se odvoji od politike, odnosno da ne ovisi o njoj, što je teže uraditi nego reći.
Na kraju krajeva, ovim strmoglavim padom Čelika nije izgubila samo Zenica, već i čitava Bosna i Hercegovina. Stadion Bilino Polje je najbolji u našoj državi i ispadanjem Čelika je i Premijer liga BiH izgubila mnogo s obzirom da su utakmice u Zenici bile itekako oku privlačne.
Jasno je i da će se igrački kadar osuti, no ovo je i prilika za talentovanu zeničku djecu da pokažu koliko vrijede. Ne treba zaboraviti da je Čelik iznjedrio i dvojicu legendi bh. reprezentacije Elvira Bolića i Mirsada Hibića, te još mnogo odličnih nogometaša.
Nadamo se da će Čelik stati na zdrave noge i ubrzo ponovo doći tamo gdje i pripada - u sami vrh bosanskohercegovačkog nogometa. Put je dug, ali ispravnim radom se sve može postići.
