Ekspanzija gradnje na Bjelašnici, uskoro stotine novih apartmana

O građevinskim poduhvatima na ovoj sarajevskoj planini za Klix.ba je govorio arhitekta s višedecenijskim iskustvom Zoran Doršner. Po dobijanju kandidature u Atini 1978. učestvovao je početkom 1979. u brojnom planerskom timu za kreiranje prostornog plana za Zimske olimpijske igre 1984. godine i koncept regulacionog plana za Jahorinu uoči Olimpijade, koji su realizirani u sljedeće tri godine. Ali, ni on niti, kako je naveo, Asocijacija arhitekata u Bosni i Hercegovini nisu zadovoljni onim čemu svjedoče na Bjelašnici.

Podsjetio je da je uoči ZOI, u skladu s iskustvom evropskih zimskih centara, namjera bila da se uporedo sačuva prirodno okruženje Bjelašnice, Igmana, Jahorine i Trebevića, ali i potencijalnih nacionalnih parkova prirode Treskavice, Zelengore, Prenja, Vranice, Čvrsnice. Tako su se smještajni kapaciteti za sportiste, organizatore i turiste gradili isključivo u gradu Sarajevu, a ne na planinama.

Prema njegovim riječima, tako je realizirano skladno Olimpijsko selo u Mojmilu s centralnim restoranom, s tim da su po završetku Olimpijade sve smještajne jedinice prenamijenjene u stanove i uspješno ponuđene i prodane na tržištu.

"Izgrađeni su samo primjereni kapaciteti za smještaj mladih sportista i hotel Famos, odnosno Maršal iznad Babinog dola, odmaralište i veliki hotel Igman s bazenom, nažalost, potpuno devastiran tokom opsade Sarajeva, na Velikom polju za visinske pripreme nordijaca. Na tome smo stali", prisjetio se.

Kako je objasnio, nije bilo koncepta daljnje gradnje zbog činjenice da skijaški centri bukvalno okružuju Sarajevo i da posjetioci, posebno učenici tokom školskog raspusta, mogu doći autobuskim prijevozom.

Podsjetio je da prateći sadržaji, koje imaju na raspolaganju posjetitelji na Bjelašnici, nisu adekvatni - npr. godinama se kasnilo s izgradnjom sanitarnih javnih čvorova i slično.

Doršner je upozorio zašto treba biti oprezan prilikom gradnje objekata na gotovo, kako je naveo, bezvodnim planinama Bjelašnici i Igmanu, izuzev manjeg vrela kod planinarskog doma na Igmanu.

"Babin dol i Gornja i Donja Grkarica su porozne aluvijalne ravni gdje su se tokom ledenog doba slijegali glečeri i ljudska djelatnost eventualnim zagađenjem ugrožava izvorišta vode u Sarajevskom polju, počev od crpilišta gradskog vodovoda i Vrela rijeke Bosne", ukazao je.

Da li je zagađena voda na Vrelu Bosne?

Upozorio je da neprimjerena gradnja postoji i na drugim planinama, a među njima je izdvojio i Jahorinu s izgradnjom novih šest hotela, a za koju tvrdi da je tek uoči Olimpijade bio izgrađen i položen fekalni kolektor do Pala.

Tvrdi da je moguće da je zbog nedovršene kanalizacione infrastrukture na Bjelašnici kontaminirana voda na Vrelu Bosne - pretpostavlja se da, kako je rekao, kolektor kanalizacije presjeka svega 50 cm od Babinog dola trasom preko Igmana svojevremeno nije priključen kod Pazarića i da je tako vjerovatno zagađeno Vrelo Bosne, ali i ugroženo glavno crpilište gradskog vodovoda.

"Vrijedilo bi provjeriti da li kanalizaciona infrastruktura zadovoljava", sugerisao je.

Klimatske promjene dovele u pitanje opravdanost gradnje na planinama

Napomenuo je da klimatske promjene dovode u pitanje opravdanost intenzivne gradnje na planinama.

"Klimatsko otopljavanje je ugrozilo alpsko skijanje. Svjetske banke su obustavile kreditiranja zimskih centara na kotama nižim od tri hiljade metara. Meteorološke institucije ne predviđaju da će u budućnosti biti hladnih zima s velikim snjegovima, a mi nismo u zoni alpskih zemalja", rekao je arhitekta Doršner.

Podsjetio je da su za potrebe zasnježenja skijaških takmičarskih staza uoči Olimpijade izgrađena vještačka jezera duž olimpijske smuk staze i da su posljednje zime upozorile da bez snježnih topova nema skijanja.

Na posljedice gradnje na Bjelašnici ranije su upozoravali i iz Eko akcije. Također su ocijenili da će to značiti uništavanje izvorišta pitke vode. Osim toga, upozoravali su i na, kako su navodili, ilegalnu sječu drveća u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.