Ugostitelji u borbi za ljepšu Ilidžu: Dvije decenije bez rasvjete, kontejnera...
Ogorčeni korupcijom i stanjem koje se ne mijenja godinama, a ionako pogođeni posljedicama pandemije, ugostitelji na Ilidži odlučili su se izdići i boriti za ljepšu Ilidžu. Kako kažu, uz redovno plaćanje svih dažbina i zapošljavanje ljudi, zaslužuju da im Općina barem uredi prostor koji i sama naziva "extra zonom" Ilidže.
Mnogi od njih svoje objekte proteklih mjeseci drže pod ključem. Nema gostiju, nema posla i nema prihoda. Ipak, to ih ne sprečava da se bore za bolje sutra. Novom načelniku Općine Ilidža Nerminu Muzuru odlučili su dati stotinu dana da pokrene rješavanje njihovih problema.
"Dvadeset godina nam govore kako će napraviti aleju, ali od toga nema ništa. Nemamo prilaznog puta za dostavu robe, za prolazak vozila Hitne pomoći, vatrogasnog vozila... Potpuno smo odsječeni od svega. Radimo u prljavštini, bez rasvjete i kontejnera. Nemamo više ni izlaza ni rješenja, a ni vremena za kojekakva obećanja", kazao nam je predsjednik Udruženja ugostitelja Ilidže Adil Šurković.
Međutim, kako kruže priče, "ekstra zona" Ilidže čini se kao ekstra lokacija za izgradnju novog tržnog centra, što bi značilo rušenje postojećih objekata.
"Oni ovaj prostor i posmatraju matematički, vjerovatno jer imaju plan praviti neke centre. Ali 20 godina se ništa ne dešava. Uvijek se priča svodi na isto. Nas više i ne zanima šta ko planira graditi. Nas zanima to što su nas ovdje ugrozili. U toku godine dajemo stotine hiljada maraka za korištenje zimskih bašti, a ništa ne dobijamo zauzvrat. Pet puta su uređivali drugi dio Male aleje, malo to poslikaju da pokažu da su nešto uradili, uzmu pare i tu sve prestaje. Novi načelnik se predstavio da će biti pošten, pa smo mi tu da provjerimo je li to tako. Dajemo mu ultimatum od stotinu dana da nam riješi problem", jasno je naglasio Šurković.
Ugostitelji Ilidže traže uređenje kompletnog dijela Male aleje kojim se rijetko ko usuđuje proći u noćnim satima. Ove mračne ulice danas uglavnom služe za okupljanje migranata i odlaganje smeća.
Oronuli pločnici aleje posljednji put su urađeni 1986. godine i tada su, kažu ugostitelji, posljednji put i oprani i očišćeni, iako plaćaju naknade za komunalne usluge.
"Ovo je nekad bila glavna ulica i centar Ilidže. Prvi kafić na Ilidži poslije rata otvoren je ovdje, a sada smo potpuno zapostavljena zona", dodaje Almedin Fetahović, vlasnik ugostiteljskog objekta u Maloj aleji.
Ukoliko se vlasti ogluše na njihove probleme i zakonski im ne osiguraju prilazne puteve i uređenje aleje, ilidžanski ugostitelji poručuju da će pokrenuti tužbu zbog svih godina kroz koje su ugrožavani.
"Sve što se do sada radilo, bili su čisti lični interesi. Ko je dobar s načelnikom, taj i dobija. Oprale su se pare ni na šta. Svima je prekipjelo. Tražimo osnovne stvari za uslovan rad", kazao nam je na kraju Šurković.
Ugostitelji i drugi privrednici u ovom dijelu Male aleje zapošljavaju stotinu ljudi. U vrijeme pandemije njih gotovo 80 ostalo je bez posla jer je većina objekata pod ključem. Takva slika nije ono što vlasnici objakata žele u budućnosti. Pandemija im je, kažu, pokazala kakva je briga lokalnih vlasti o njima, što ih je dodatno podstaklo da se bore za promjene.
