Karadžić, Krajišnik i Plavšić su dobili odlikovanja upravo za ono za što su osuđeni

Uz sporazum o krivici, odbrana Plavšić je priložila dokument “Činjenične osnove“, u kojem se, između ostalog, priznaje da je Biljana Plavšić “pozivala i poticala paravojne snage iz Srbije da pomognu snagama bosanskih Srba u ostvarivanju cilja razdvajanja etničkih grupa upotrebom sile“.

Dalje se navodi da je Plavšić “učestvovala u prikrivanju tih zločina javno poričući da su se oni dogodili“, te da je javno obrazlagala i opravdavala rasprostranjeno etničko čišćenje.

Radovan Karadžić

U prvostepenoj presudi Karadžiću iz 2016. godine kaže se da je on bio jedan od osnivača SDS-a, zatim predsjedavajući Savjeta za nacionalnu bezbjednost Srpske republike BiH, a od 12. maja 1992. godine - predsjednik Predsjedništva Srpske RBiH.

U presudi se navodi da je “najkasnije od oktobra 1991. do 30. novembra 1995. optuženi učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s teritorije na koju su bosanski Srbi polagali pravo“.

U dijelu u kojem se razmatraju Strateški ciljevi srpskog naroda, koje je usvojila Skupština bosanskih Srba, a obrazložio Radovan Karadžić, na sjednici 12. maja 1992. - haške sudije skreću pažnju na Karadžićeve riječi da potrebno razdvajanje Srba od njihovih "neprijatelja" i to "državno razdvajanje".

Karadžić je naglasio, na toj sjednici, da Srbi trebaju izbjegavati da uključe suviše "neprijatelja“ u svoju državu. Na istoj sjednici Ratko Mladić je kazao: "Nemamo rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da idu“, te je dodao da bi razdvajanje bilo genocid i da će Karadžić i ostalo teško objasniti to svijetu.

Još u februaru 1992. godine, Karadžić je govorio da u "srpskom kantonu“ treba da bude manje od 10% bosanskih Muslimana, a u maju 1992. je rekao da BiH kao država ne postoji, jer nema teritorije.

“Na pragu smo ostvarenja našeg vekovnog sna da stvorimo našu državu bez mnogo unutrašnjih neprijatelja“, kazao je Karadžić, a zabilježio Ratko Mladić u svojoj bilježnici za period 14. februar – 25. maj 1992.

Ratko Mladić

U Mladićevoj bilježnici je navedeno i da je predsjednik Skupštine bosanskih Srba Momčilo Krajišnik zaključio da nije dovoljno natjerati bošnjačko stanovništvo na predaju, jer će “ostati i biti većina“.

"Naš je cilj da se razdvojimo sa muslimanima, ako bi kapitulirali Muslimani, mi bi ostali sa njima, ako bi ostali sa nama, brzo bi bili većina“, kazao je Krajišnik, a zabilježio Mladić.

U januaru 1993. na sastanku sa predstavnicima UN-a u januaru Karadžić, Krajišnik i Plavšić su govorili o "etničkom čišćenju" kao nečem što je potrebno. Karadžić je naglasio da Muslimani moraju biti premješteni izvan teritorija bosanskih Srba.

Na sastanku sa Davidom Harlandom, Karadžić i Biljana Plavšić kazali su da je osnovni ratni cilj da "zbog historijskih okolnosti“ bosanski Muslimani čine većinu u dolini Drine, te da ih je potrebno ukloniti.

U decembru 1993. Krajišnik je kazao da su na početku rata Strateški ciljevi bili "jedan od najvažnijih akata" i da je Skupština bosanskih Srba podržavala te ciljeve i "organizovala narod na njihovo ostvarivanje".

U aprilu 1994. Karadžić je na Skupštini bosanskih Srba kazao: " …Prvi strateški cilj, a to je da se ratosiljamo neprijatelja iz kuće, a to je Hrvata i Muslimana da ne budemo više zajedno u državi.“

U augustu 1995, na Skupštini bosanskih Srba, Karadžić je kazao: "Ako ćemo pravo, ima gradova koje smo mi zgrabili, a bilo nas je svega 30%, takvih ću vam nabrojat koliko god hoćete. […] Nemojte da se ovo čuje, ali sjetite se koliko nas je bilo u Bratuncu, koliko u Srebrenici, koliko u Višegradu,koliko u Rogatici, koliko u Vlasenici, u Zvorniku, itd. Znači, a to su zbog strateške važnosti morali postati naši i maltene to više niko i ne postavlja pitanje."

Haški tribunal

Vijeće Haškog tribunala je iznijelo ogroman broj sličnih dokaza o namjerama pri stvaranju srpske države u BiH.

Vijeće također konstatuje da su optuženi i rukovodstvo bosanski Srba bili svjesni i da su bili upoznati s tim da će cilj etničkog razdvajanja dovesti do nasilja s obzirom na to u kojoj mjeri je stanovništvo u BiH bilo izmiješano, a ipak su nastavili da ostvaruju taj cilj.

Kada se uzmu u obzir činjenice iz haških presuda koje govore o tome kako su Karadžić, Krajišnik i Plavšić doprinijeli stvaranju Republike Srpske, nameće se vrlo jasan zaključak da su odlikovanja i dobili zbog toga što su zagovarali ideje o etničkom čišćenju kao mehanizmu stvaranja RS-a.

Na ranije spomenutoj sjednici, na kojoj su razmatrani Strateški ciljevi srpskog naroda, Dragan Kalinić je pozvao na „fizičko uništenje neprijatelja“: "Jesmo li izabrali da ratujemo ili da pregovaramo? Ovo govorim s razlogom. I odmah moram dodati, znajući ko su naši neprijatelji, i kako su perfidni, kako im se ne može vjerovati sve dok ne budu fizički, vojno uništeni i zgnječeni, što naravno podrazumijeva da prvo budu eliminisani i likvidirani njihovi ključni ljudi."

Svjedočenje Milorada Dodika

Zanimljivo je da se trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, kao svjedok na suđenju Radoslavu Brđaninu ogradio od ovog poziva Dragana Kalinića, te naglasio da Kalinić nije govorio u njegovo ime.

Obavio konsultacije

Dodik tvrdi da će NSRS odbaciti Inzkov zahtjev za oduzimanje priznanja ratnim zločincima

Zanimljivo je i to da se Dodik, u kontekstu, dodjeljivanja priznanja Krajišniku, Karadžiću i Plavšić, nije ogradio od njihovih brojnih sličnih izjava kao i zločina koji su uslijedili nakon tih izjava čiji je cilj bio uništenje i protjerivanje hrvatskog i bošnjačkog stanovništva sa dijelova teeritorijeBiH tokom rata.

Inzko je u pismu NSRS-u dao rok od tri mjeseca do kad ta institucija treba oduzeti spomenuta odlikovanja ratnim zločincima.