Katalonija i vječni san o nezavisnosti: Koliko je pokrajina blizu odvajanja od Španije

Ukoliko je suditi prema rezultatima izbora, ERC bi u ovom trenutku pregovore trebao započeti sa strankama Zajedno za Kataloniju (JxCAT) te organizacijom CUP, koja predstavlja krajnju ljevicu u katalonskom parlamentu. Iako se sve stranke i dalje deklarativno zalažu za nezavisnost od Španije, postoje određeni problemi koji bi pitanje nezavisnosti mogli staviti u drugi plan.

Prije svega, pandemija koronavirusa znatno je izmijenila ekonomiju Španije pa tako i same Katalonije. Veliki broj ljudi ostao je bez posla, a građani su se prema anketama znatno više opredijelili za ekonomski oporavak regije u odnosu na priče o nezavisnosti.

To su jasno pokazali i rezultati ankete Centra za ispitivanje javnog mnijenja pri Vladi Katalonije, gdje je 47,7 posto Katalonaca odbilo ideju Katalonije kao nezavisne države, dok 44,5 posto njih podržava nezavisnost regije, što dovoljno govori o podijeljenosti katalonskog društva.

Drugi problem za španske separatiste jesu i sami odnosi između ERC-a JxCAT-a te CUP-a. Iako su deklarativno sve navedene opcije za nezavisnost od Španije, postoje određene razlike u samom pristupu problemu.

ERC kao predvodnik separatističkih stranaka favorizira umjereni pristup problemu nezavisnosti za razliku od drugih stranaka koje žele mnogo otvoreniji sukob sa zvaničnim Madridom, pa je tako Laura Borras, kandidatkinja stranke Zajedno za Kataloniju, već najavila ponovno aktiviranje deklaracije o nezavisnosti iz 2017. godine.

Mnogi ERC-u spočitavaju i to što su na određeni način podržali i vladu španskog premijera Pedra Sancheza, a i mnogi madridski političari izjavili su kako je ERC mnogo otvoreniji za dijalog sa španskim vlastima za razliku od političara iz pokreta Zajedno za Kataloniju.

Također, trenutno najveći problem u eventualnom formiranju velike separatističke koalicije pravi antikapitalistički pokret CUP i njegovo krilo Endavant koje je jasno poručilo kako u ovim uslovima ne žele ostvariti koaliciju sa JxCAT-om i ERC-om. Iz CUP-a su jasno naglasili potencijalnim koalicionim partnerima pod kojim bi uslovima ova stranka eventualno mogla ući u savez.

To su prije svega duboka ekološka tranzicija Katalonije, socijalne reforme, snažnije zalaganje za nezavisnost i još veći pomak ka politikama ljevice.

"Mi smo stranka koja je zabilježila značajan rast, potrebni smo Kataloniji i postavljat ćemo uslove", naveli su nakon izbora iz ove stranke.

Dodatnu polarizaciju kada je riječ o mogućoj nezavisnost Katalonije unosi i španska krajnja desnica, odnosno stranka Vox koja je prvi put ušla u parlament Katalonije i uspjela ostvariti nevjerovatnih 11 mandata, što je jasan znak da je katalonski separatizam potaknuo i jačanje španskog nacionalizma u ovoj regiji.

Šta se može promijeniti u Kataloniji?

Iako je trenutni cilj nezavisnosti zbog pandemije u drugom planu, duhovi iz 2017. godine i dalje se ne smiruju u Kataloniji. Vlasti u Madridu su nakon nereda 2017. godine i hapšenja i protjerivanja tadašnjih vođa pokreta za nezavisnost Katalonije uspjele uvesti red u ovu regiju. Međutim, dešavanja u posljednjih nekoliko dana vrlo lako bi mogla ponovno pokrenuti priču o nezavisnosti.

Prvi razlog za jačanje separatističkih težnji jeste hapšenje katalonskog repera Pabla Hasela, kojem je sud propisao kaznu zatvora od devet mjeseci zbog njegovih antidržavnih tekstova.

Njegovo hapšenje izazvalo je val protesta u samoj Kataloniji, a najveći sukob između policije i demonstranata zabilježen je u Barceloni, gdje su građani izrazili nezadovoljstvo zbog monarhističkog djelovanja španske vlade.

Brojni demonstranti su nosili katalonske zastave, a policijske snage naglasile su kako se među demonstrantima našao i veliki broj osoba koje su ranije registrovane na protestima za nezavisnost Katalonije. Također, i sve secesionističke stranke ovih dana kritikovale su postupanje policije prema demonstrantima te su zatražile usvajanje mnogo liberalnijih zakona kada je riječ o slobodi izražavanja.

Drugi problem koji bi mogao ponovo pokrenuti pitanje nezavisnosti jeste i položaj bivšeg čelnog čovjeka Katalonije Carlesa Puigdemonta. On je tokom velikih demonstracija 2017. godine i pokušaja proglašenja nezavisnosti Katalonije bio jedan od vođa separatističkog pokreta te su zbog toga policijske snage raspisale nalog za njegovo hapšenje.

Puigdemont je vrlo brzo nakon toga pobjegao iz Španije u Brisel gdje se nalazi i danas te obavlja funkciju evropskog parlamentarca. Također, Puigdemont trenutno kao parlamentarac ima osiguranu zaštitu, odnosno imunitet, te do sada španske vlasti nisu mogle tražiti njegovo izručenje.

Međutim, ove sedmice je Odbor za pravna pitanja Evropskog parlamenta izglasao ukidanje imuniteta Puigdemontu i drugim katalonskim separatistima. Samim tim konačnu odluku o ukidanju imuniteta donijet će u martu Evropski parlament.

Ukoliko dođe do ukidanja zaštite, španske vlasti će vrlo vjerovatno zatražiti njegovo izručenje, što može dovesti do novih nemira u Kataloniji i potpunog prekida u odnosima između katalonskih stranaka i Madrida.

Iako je pandemija koronavirusa mogućnost otcjepljenja gurnula u potpuno drugi plan, snovi o nezavisnosti Katalonije i dalje žive među njenim stanovnicima. Novi neredi na katalonskim ulicama, rezultati izbora i dešavanja vezana za bivšeg lidera regije jasan su znak vlastima u Madridu kako će se u budućnosti morati uložiti mnogo više energije u očuvanje jedinstvene Španije i smirivanje tenzija u uvijek užarenoj katalonskoj regiji.