Drama kineske redateljice Chloe Zhao je nastala kao adaptacija knjige Jessice Bruder “Nomadland: Surviving America In a Twenty-First Century” iz 2017. godine (“Zemlja nomada: Preživjeti Ameriku u 21. vijeku”), a progovara o vremešnim radnicima koji lutaju američkim bespućima u potrazi za poslom, od kojeg jedva da mogu preživjeti. Ne treba posebno naglašavati da priča nije predmet fikcije i da tretira dehumanizaciju današnjeg čovjeka u posrnuću američke ekonomije.
Svjetski glas o filmu pročuo se nakon osvajanja Zlatnog lava u Veneciji, gdje se takmičio u glavnoj selekciji i konkurirao bosanskom filmu “Quo vadis, Aida?” Jasmile Žbanić. O njemu se od tada ne prestaje govoriti, a svoj put ka Oscarima je započeo slično kao i “Joker” Todda Phillipsa godinu ranije te mnogi oskarovski filmovi koji su pobijedili na Lidu, ako se sjetimo “Rome” ili “Oblika vode”.
Junakinja filma Fern (koju glumi Frances McDormand) je udovica koja tumara po američkom zapadu između povremenih, loše plaćenih poslova, a jedan od njih je i honorarno pakovanje božićnih poklona u velikim hangarima giganta internet kupovine “Amazona”, od čega se jedva može prehraniti. Kada je prvi put srećemo u filmu, Božić je i šezdesetogodišnja udovica Fern živi u kombiju u Nevadi, a Amazon ima problem s prekomjernim poklonima koji trebaju stići na vrijeme nekim sretnim ljudima. Beskućnica je postala nakon što je otpuštena iz velike tvornice gipsa, u gradu koji se toliko ispraznio nakon ekonomskog kraha da je ostao bez poštanskog broja.
Šezdesettrogodišnja McDormand glumi ženu koja gubi sve u velikoj krizi 2008. godine, pakuje stvari u svoj kombi i odlučuje živeti nomadskim životom, vozeći se američkim zapadom nakon nestanka maloga grada. Nakon toga, započela je skroman život na točkovima, lutajući i napuštajući ustaljeni “civilizacijski” način života kako bi pronašla vlastiti smisao. Dok grabi kašikom neki sadržaj konzerve, prinosi ustima zalogaj i gleda u prekrasni pejzaž američkog zapada, teško je razlučiti da li se radi o neizmjernoj bijedi ili pravoj sreći osobe koja je postigla ultimativnu slobodu nepokoravanja mjestu, hipotekama i učmalim gradovima.
U prostranstvima Sjedinjenih Država postoji cijela jedna zajednica ljudi od šezdeset i više godina koja je pogođena ekonomskom krizom bila prisiljena prodati svoje kuće i preseliti u kampere, u kojima putuju zemljom obavljajući razne sezonske poslove. Priča romana je nastala na osnovu istinite priče i po principu pseudo cinema veritea inkorporira zajednicu nomada, recesijskih izbjeglica, u radnju filma. Skrivena Amerika postaje jasna ekonomska bezdan kada se ovi ljudi u zimskim noćima bolesni smrzavaju u kombijima, kada se pokušavaju okupati ili pripremiti neki obrok, nakon što su hipotekarni horor zamijenili životom na točkovima.
Svim ovim situacijama suprotstavljeni su pejzaži koji oduzimaju dah, prirodne ljepote Amerike koje bi se bez retuširanja mogle uvrstiti u turističke prospekte. Nešto u tom skladu pokazuje kako je savremeni život otišao u krivom pravcu i posvađao se s prirodom. Svemu tome svjedoči fascinantno lice najbolje glumice današnjice, Frances McDormand, koja se bez šminke pojavljuje na ceremonijama dodjele Oscara, iako ih je ugrabila čak dva puta. Prvi put davne 1996. godine za ulogu trudne policajke u filmu braće Cohen “Fargo”, a drugi put za ulogu majke koja istražuje brutalno ubistvo svoje kćeri u filmu “Tri plakata izvan grada” (2017.).
McDormand je besprijekorno odigrala mučne scene vršenja fizioloških potreba u prirodi i, primjerice, kupanja u jezeru na niskim temperaturama. Egzistencijalna hladnoća, okrutnost života u ekonomiji koja nikome ne praša neuspjeh, istovremeno je nepodnošljiva ali i prekrasna. To je život iz kojeg se, ma koliko je težak, glavna junakinja nikada ne bi mogla vratiti u onaj kojeg zovemo “normalnim”, i iz kamperske opreme sjesti u udobnu fotelju.
Jedina mana filma su isuviše ekstenzivne poetske scene uz melankoličnu muziku, koje uporno ponavljaju ono što nam je već nekoliko puta poručeno u filmu.
Međutim, to su scene nakon kojih slijedi personalna katarza gledatelja, koji su već posvađani s prirodom i ekonomijom, pa se s mučninom stavljaju u poziciju beskućnice koja posmatra okean, pustinju, šume i planine. U današnjem svijetu, ako živimo bilo gdje možemo ostati bez posla i doma te završiti kao nomadi 21. vijeka.
