Analizirali smo IDPI-jev prijedlog reforme Izbornog zakona: Koeficijenti i bodovi za novi jaz
Prijedlog IDPI-ja razrađuje način biranja članova Domova naroda Federacije BiH i BiH te članova Predsjedništva BiH. Autori nude dvije varijante, u prvoj bi se mijenjao samo Izborni zakon, a u drugoj državni i entitetski ustavi, što očigledno prvu varijantu čini lakše provodivom. Ipak, suštinski obje varijante, donose iste rezultate i jednako dijele političku moć, tako da nećemo navoditi svaki detalj za obje spomenute varijante.
Autori tvrde da prijedlog u potpunosti zadovoljava sve odluke Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, koje se tiču presuda "Ljubić", "Sejdić-Finci", "Zornić", "Šlaku", "Pilav" i "Pudarić".
Iako to presuda "Ljubić" ne spominje, iz IDPI-ja smatraju da je potrebno, kako kažu, "u duhu Dejtona" promjeniti način biranja članova Predsjedništva tako da oni "legitimno predstavljaju" Hrvate, a ne samo, kao što je to do sada bio slučaj, sve građane entiteta iz kojeg su birani.
Predsjedništvo BiH
Pošto presude Evropskog suda govore o tome da se pripadnicima Ostalih, Srbima iz Federacije BiH ili Bošnjacima i Hrvatima iz RS-a, treba omogućiti kandidovanje na sve funkcije, ali i glasanje za sve pozicije na državnom nivou, autori su smislili rješenje. Kandidat za člana Predsjedništva BiH davao bi izjavu da predstavlja sve konstitutivne narode, građane i manjine. Isto tako bilo bi navedeno da svako može da se kandiduje na tu funkciju, bez obzira na njegovo etničko porijeklo. Autori smatraju, a to se provlači kroz sve prijedloge, da nije bitno ko predstavlja Hrvate, sve dok ga Hrvati većinski biraju.
Ipak, najbitniji dio prijedloga jeste uvođenje tzv. "Koeficijenta izbornih bodova" kojim bi se garantovalo da malobrojnije Hrvate ne "preglasa" nehrvatska većine u Federaciji BiH. Svaki kanton bi u tom smislu, srazmjerno procentu Hrvata unutar pojedinog kantona, u odnosu na ukupno hrvatsko stanovništvo Federacije BiH (uključujući i Distrikt Brčko), dobijao spomenuti koeficijent. Zbir svih koeficijenata pojedinih kantona iznosio bi 100. Tamo gdje ima manje Hrvata, bio bi i manji koeficijent i obrnuto. Time bi broj glasova nehrvata u takvim kantonima, u slučaju da glasaju za Hrvata u Predsjedništvu, bio "filtriran" i umanjen koeficijentom.
Na kraju bi se dobijali "Izborni bodovi" koji u vrijednosti, bez obzira na to koliko glasova dobili kandidati, u zbiru, ne bi mogli preći zadati koeficijent. Koristio bi se popis stanovništva iz 2013. godine, konkretno Kanton Sarajevo bi naprimjer imao KIB 3,401, a Zapadnohercegovački 18,194. Jasno je da bi ovim bilo garantovano da hrvatski glasovi izaberu makar jednog člana Predsjedništva BiH.
U slučaju da reforma zaista krene u ovom smjeru, bez obzira na to što autori tvrde da bi svi "mogli birati i biti birani", ostaje činjenica da bi svakog pojedinog člana većinom odabrali glasači jednog naroda, a ostali bi u svemu tome bili suštinski nebitni. Također, iako naš Ustav poznaje i građane, oni ne bi mogli svojom izbornom voljom izabrati predsjednika koji predstavlja sve građane Bosne i Hercegovine.
Dom naroda Federacije BiH
Na dosta komplikovaniji način bilo bi rješeno i pitanje biranja članova Doma naroda FBiH. I dalje bi se provodili neposredni izbori za članove kantonalnih skupština iz kojih se trenutno bira Dom naroda FBiH, te bi se svi građani mogli kandidovati bez obzira na etničku pripadnost, na način da daju izjavu da će "predstavljati Hrvate", ali ne moraju biti Hrvati, što bi, prema mišljenju autora, zadovoljilo suštinu svih presuda.
Kao i u slučaju članova Predsjedništva, svakom kantonu bi bio dodijeljen "Koeficijent izbornih bodova", na sličan način kako je ranije opisano. Nakon završetka glasanja formirao bi se "Veliki izborni kolegij" unutar kojeg bi svi izabrani zastupnici iz svih kantonalnih skupština jednog konstitutivnog naroda birali 17 članova svog etničkog kluba u Domu naroda.
Tokom glasanja vrijednost jednog "glasa" ne bi bila ista, već bi zavisila od koeficijenta kantona iz kojeg dolazi zastupnik. Svakom zastupniku bili bi dodijeljeni "Izborni bodovi", ali zastupnici jednog konstitutivnog naroda koji "donose" bodove iz jednog kantona ne bi mogli zajedno, kad se saberu svi njihovi bodovi, nositi više bodova od ranije određenog koeficijenta. U slučaju biranja Kluba Hrvata za Dom naroda FBiH, Sarajevski kanton bi imao "Koeficijent izbornih bodova" 3,519, a Zapadnohercegovački 18,825. Naprimjer, da se izabere samo jedan Hrvat u Skupštinu Kantona Sarajevo, on bi nosio sve Izborne bodove, to jeste spomenutih 3,519, u slučaju da su dvojica, podijelili bi bodove, i tako dalje.
Na isti način bi bili birani i članovi državnog Doma naroda, a izborne jedinice bili bi kantoni, Brčko distrikt i Republika Srpska, iako nije navedeno, vjerovatno kroz spomenuti Veliki izborni kolegij, koji bi se oformio za svaki poseban klub unutar državnog Doma naroda.
Trajna disfunkcionalnost
Iako kod biranja članova Predsjedništva autori govore o "duhu Dejtona", kod biranja vlasti u Republici Srpskoj nemaju prijedlog, niti ih to zanima. Skoro dvadeset posto nesrpskog stanovništva u Republici Srpskoj imalo bi nekoliko puta manju političku moć nego naprimjer srpsko glasačko tijelo u Federaciji BiH. Ne samo da bi državni nivo bio "zaključan", i sama Federacija bi se pretvorila u potpuno disfunkcionalnu administrativno-političku jedinicu, dok bi jedino Republika Srpska i kantoni funkcionisali bez stalnih blokada.
Također, a to je najvažnije, ovom reformom politička moć ne bi bila ni približno ravnomjerno raspoređena, odnosno srazmjerna broju glasova pojedinih stranaka, već bi otprilike 60 posto glasačkog tijela koje glasa za probosanske stranke ostalo trajno u sjeni srpsko-hrvatskog političkog bloka, na način filtriranja njihovih glasova "koeficijentima" i "bodovima".
