Film koji je obilježio devedesete: Četvrtina vijeka od priče o ljubiteljima igle iz Edinburgha
"Izaberi život, posao, karijeru, porodicu, je*** televiziju…", nabrajao je heroinski ovisnik Mark Renton (Ewan McGregor) na početku kultnog filma "Trainspotting", kako bi nas upozorio da je bolje živjeti dosadan život nego pakao droge. Crnohumorna britanska drama je dobila ime po nazivu za trivijalne opsesije besposličara, a postala je kultni film cijele jedne generacije devedesetih godina. Izgubljenu generaciju predstavljao je Mark Renton, kako su ga svojevremeno opisali filmski recenzenti, kao "junaka našeg doba, čiji je život smrdljiva mješavima seksa, droge, rocka, fudbala i krvavih ispljuvaka". Međutim, on je bio isuviše simpatičan.
Bilo je to doba kada je bilo moderno hodati s velikim crnim kolutovima oko očiju. Polovinom devedesetih bubašvabe su gmizale po spotovima Prodigyja i elektronska muzika je doživljavala svoj vrhunac. Reditelj Danny Boyle već se proslavio naslovom "Shallow Grave" (1994.), pričom o tri cimera, koji su se na neobičan način pokušali riješiti leša. A onda je stigao precizan i upečatljiv prikaz svijeta droge u vidu ekranizacije romana Irwina Welsha, koji je progovorio o paklu droge i uništenju mladih ljudi.
Kuhajući žuti prah u kašikama i ubrizgavajući ga u venu, oni bježe od sive svakodnevice radničke klase iz dvosobnih stanova na periferiji Edinburgha, žućkastih tapeta, buljenja u kvizove i svega onog što je karakteriziralo englesku socijalu osamdesetih godina, kojom je upravljala Margareth Tatcher.
Najgori toalet u Škotskoj
Narkomani su sebični, ali moraju operirati u grupama, jer nikad ne znaju kad će im zatrebati "posljednji šut". Mark Renton je ovisnik o heroinu, koji jedina uzbuđenja doživljava u situacijama kada nabavlja drogu. Za dvije tablete je u stanju doslovno "zaplivati u izmetu", kako je to pokazala simbolična scena u prljavom javnom toaletu, što je bio najreprezentativniji prikaz onoga šta su ovisnici u stanju uraditi u apstinencijskoj krizi.
Rentonova dva najbolja prijatelja su narkomani Sick Boy (Jonny Lee Miller), zgodan momak opsjednut kulturom Jamesa Bonda i Spud (Ewen Bremner), glupan sa predimenzioniranim naočalama. Tu su još naivni Tommy (Kevin McKidd) i sociopata Begbie (Robert Karlyle). Nakon sukoba sa zakonom, Renton odlazi u London i odlučuje da se "skine" s heroina i prekine put koji ga vodi u propast. Međutim, očistiti se od heroina nije nimalo ugodno iskustvo. Tijelo ga boli, proganjaju ga halucinacije, a obični život ga deprimira. Kada mu se u Londonu pridruži ostatak ekipe, polako ali sigurno ga vraćaju putevima droge i kriminala.
Film "Trainspotting" je bio revolucionaran u periodu devedesetih, jer je tada prvi posvetio pažnju prikazivanju osjećaja zadovoljstva koje heroin priskrbljuje svom korisniku. Film je upozoravao na negativne aspekte ovisnosti, kao što su kriminal i zaraze bolesti, ali je postigao kontraefekat kod publike. Naime, svi su se identificirali sa antijunacima, ovisnici su dobili svoje heroje, a herion je postao neka vrsta pomodarstva.
Kroz film Dannyja Boylea saznalo se kako funkcionira narkomanska scena, a i simpatična škotska kultura, prije svega preko zanimljivog škotskog akcenta, pojmova vezanih za historiju fudbala te pominjanja glumca Seana Conneryja.
Pored fascinantnog scenarija Johna Hodgea i sjajne dinamične kamere, "Trainspotting" je ostao upamćen po jednom od najboljih soundtracka svih vremena. Junaci su svoje avanture proživljavali uz nezaboravne taktove Iggyja Popa i Lou Reeda te niz odličnih elektro bendova s britanske muzičke scene, poput Leftfielda i Underworlda. Radnju filma su mnogi uspoređivali s načinom na koji ljudi postaju ovisnici. Isprva, sve počinje prijatnim emocijama i ugođajem, a kako vrijeme odmiče, sve postaje mračnije i tužnije, pa iz komedije prelazi u tragediju.
Popularnost filma godinama je takva da su njegovi obožavatelji u ekstazi dočekali drugi dio "T2: Trainspotting 2", u kojem je Danny Boyle uspio ponovo okupiti originalnu postavu, i to na dvadesetu godišnjicu od snimanja prvog filma. Likovi su zašli u srednje godine, ali su karaktrom ostali manje-više isti, jer neke se stvari nikada ne mijenjaju (Narkomani igle mijenjaju, ali ćud nikada). Slogan o "biranju" stvari iz svakodnevnog života u T2 je uljučio Facebook i Instagram, a radnja je podrazumijevala puno manje droge nego 1996. godine.
"Trainspotting" je jedan od najuspješnijih i najuticajnijih britanskih filmova ikada snimljenih. Njegove scene su postale dio popularne kulture i proslavile do tada relativno nepoznate glumce. Naslov je koji zasigurno treba prikazivati mlađim generacijama, kada za ovakav jezik ulice budu dovoljno spremni.
Kriptopoduzetnik pojeo bananu, "umjetničko djelo" koje je platio 6,2 miliona eura
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
