Prošlo je 29 godina od početka opsade Sarajeva i odbrane Bosne i Hercegovine
Pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i paravojne srpske jedinice su ujutro 2. maja 1992. pokušale zauzeti Sarajevo, a da su u tome uspjele, to bi vjerovatno značilo osvajanje cijele Bosne i Hercegovine.
Nakon granatiranja je uslijedio napad iz pravca Lukavice, Trebevića i Nedžarića. Posebno žestoka borba je bila u samom centru grada, na Skenderiji. Ratovalo se na prostoru koji je 150 metara udaljen od zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Snažnim i hrabrim otporom je onemogućeno da specijalne jedinice JNA planiranom akcijom zauzmu Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Bivši visokopozicionirani političar i borac Armije Republike Bosne i Hercegovine Svetozar Pudarić je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa 2012. ispričao šta se dešavalo na Skenderiji. Sve je posmatrao iz zgrade sadašnjeg Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
"Tad sam potpuno jasno mogao vidjeti i oklopna vozila koja su došla iz pravca Vojne bolnice (op. a. sadašnja Opća bolnica 'Prim. dr. Abdulah Nakaš'), odnosno kasarne Maršal Tito kroz ulicu Valtera Perića i koji su zaustavljeni pred zgradom Sindikata, odnosno zgradom Skupštine grada tada, sada kantonalnom Skupštinom. Oba tenka koja su sišla niz Ljubljansku i krenula od Kovačića prema Skenderiji, i onaj koji je pogođen pa se vratio i onaj koji je ušao u ulicu i tukao, ja mislim jedno četiri-pet sati neprekidno, po zgradama, po zgradi Predsjedništva, po zgradi Skupštine grada. Pošto nisam mogao odatle otić jer su borbe trajale duboko u noć, gledao sam i kako gori električna centrala. Nažalost, svjedočio sam uništavanju dijela centra grada s namjerom da se on uništi i da se vojno zauzmu određeni punktovi", prisjetio se Pudarić.
Nakon što je došao sa mirovnih pregovora u Lisabonu, na Aerodromu Sarajevo vojnici JNA su 2. maja zarobili prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića. Odvezli su ga u Lukavicu odakle se telefonski javio u program Televizije Sarajevo (TVSA) koji je vodio Senad Hadžifejzović.
Izetbegović je tom prilikom razgovarao sa članovima Predsjedništva Ejupom Ganićem i Stjepanom Kljujićem. U programu se također telefonski obratio komandant Sarajevskog korpusa JNA Vojislav Đurđevac.
Nakon dugih i teških pregovora je dogovorena razmjena Izetbegovića za pripadnike JNA koji su zarobljeni u kasarni na Bistriku, a na čijem je čelu bio general Milutin Kukanjac. Prilikom razmjene 3. maja izbio je sukob u Dobrovoljačkoj ulici, sadašnjoj ulici Hamdije Kreševljakovića, i tada je poginulo šest vojnika JNA.
Događaj iz Dobrovoljačke ulice će se pamtiti i po rečenici nedavno preminulog generala ARBiH Jovana Divjaka koja je obilježila posljednji rat: "Ne pucaj".
Tog dana Sarajevo je bilo pod snažnim napadom, a predvodili su ga pukovnik JNA Milan Šuput i major Marko Labudović. Agresorska vojska je zaustavljena na potezu od tadašnjeg Doma JNA, sadašnjeg doma Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, do zgrade Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, te na padinskim dijelovima grada.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 2. maja odbranjeno, ali je Sarajevo potpuno blokirano. Onemogućeno je kretanje ljudi, transport roba, te su blokirani uzlazi i izlazi iz grada. U odbrani su tada učestvovali specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH, Teritorijalna odbrana RBiH, Patriotska liga, Zelene beretke i drugi.
Tokom 1.460 dana duge opsade grada ubijeno je više od 12.000 građana i nanesena je ogromna materijalna šteta.
