Razarajuća dramaturgija grijeha: "The Innocent" ili priča u kojoj niko nije nevin
Od tada smo na streaming servisu gledali napete uspješnice "The Stranger" i poljski "The Woods", vjerujući kako je Coben uvijek u stanju nanovo okupirati našu pažnju i kako baš svaka intriga funkcionira u njegovim pričama. Međutim, 30. aprila na Netflixu je osvanuo možda ponajbolji Cobenov triler, španski naslov "El inocente", koji se za kratko vrijeme probio u sam vrh gledanosti i ponudio nam hispano verziju trilera, u kojoj grijesi iz prošlosti proždiru nekoliko protagonista.
Jedan poziv je početak noćne more
"The Innocent" je roman iz 2005. godine, koji govori o mladiću Mateu Vidalu i ubistvu koje je počinio iz nehata na jednoj zabavi, umiješavši se u tuču koji nije započeo. Nekoliko godina nakon što je odslužio kaznu zatvora, Mateo je na slobodi, vodi advokatsku firmu i gradi idiličan život sa svojom suprugom Olivijom (Aura Garrido), koja je u drugom stanju.
Prva epizoda ne nudi prevelika uzbuđenja i na njoj uglavnom odustaju gledatelji koji nisu privučeni krimi pričom, koja na prvi pogled izgleda kao još jedna u moru istih.
Kada Olivia iznenada ode na službeni put u Berlin, Mateo će početi primati bizarne pozive i videoporuke s njenog telefona, što će pokrenuti lavinu neugodnih događaja. Naći će se u vrtlogu ubistava, samoubistava i frenetične potjere. Odjednom, s drugom epizodom od ukupno osam limitirane serije "The Innocent", situacija se pretvara u detektivsku istragu punu preokreta i bizarnih situacija.
Slučaj samoubistva redovnice u jednom samostanu uključuje istražiteljicu Lorenu Ortiz (Alexandra Jimenez), detektivku koja je rano ostala bez oca, odrastajući u katoličkom prihvatilištu. Ona predano radi i počinje odmotavati klupko zločina u koje je upetljan i sam državni vrh i obavještajne službe. Odjednom, prekrasne ulice Barselone i Marbelle postaju labirint smrti i straha.
"The Innocent" nas vodi u samo grotlo seksualnih nastranosti, javnu kuću u kojoj se ne bi dogodilo ništa spektakularno da glavni makro Anibal Ledesma (Miki Esparbe) nije bio previše lakom, pa je osmislio zabavu za najbogatije klijente, ilegalne orgije s maloljetnicama. Bogati političari, biznismeni i ostala klijentela željna razuzdane zabave i zabranjenih užitaka, ostvarivala je svoje najmračnije želje pod maskama, a nerijetko se djevojčice nisu vraćala žive iz šaka seksualnih manijaka. Svodnik je sve snimao, uklanjao leševe i vodio računa o svojoj kolekciji videotraka, a potom ucjenjivao klijente. No, kakve sve to ima veze s glavnim likom Meteom (Mario Casas)… morat ćete saznati gledajući seriju, jer nije fer da otkrivamo baš sve.
I u slučaju da znate isuviše detalja o samoj radnji, "The Innocent" će se uspjeti poigrati s vašim iščekivanjima. Najveća vrijednost serije krije se u odličnom castingu i režiji, koja nije zanemarila niti jedan detalj u priči. Pored odlične režije, scenarij je besprijekorno dramaturški izveden, pa radnja drži pažnju gledatelja do samog kraja posljednje epizode. Grčevita potraga za istinom glavnog junaka neće vas pustiti čak osam sati, jer je "The Innocent" više nego dobar materijal za binge i anksiozno grickanje noktiju. Oni koji su pogledali seriju, opisali su je kao emocionalni put rolerkosterom.
Ono što je jedina mana serije jeste da će svojevrsno plagiranje prepoznati svi oni koji su pogledali špansku seriju "Sky rojo", autora Alexa Pina, koja je osvanula na Netflixu polovinom aprila. Ista postavka priče koja se vrti oko tri prostituke u bizarnoj javnoj kući i bijeg od svodnika zlostavljača, kao i isti vizuelni stil i naracija, upućuje na činjenicu da je neko nekog "pokrao". Uzimajući u obzir da je Harlan Coben roman "Nevini" napisao prije petnaestak godina, recimo da bi krivica zbog idejnog "posuđivanja" mogla pripasti autoru Alexu Pina, kreatoru "Money Heista", a možda se radi o pukoj slučajnosti.
S promotivnim sloganom, koji kaže kako "Niko ne može pobjeći prošlosti", "The Innocent" nam retrospektivno predstavlja historiju trauma naših junaka. Nema nikoga ko tu nije kriv. Međutim, iako naši (anti)junaci ne mogu pobjeći grijesima, loše trenutke iz prošlosti ipak mogu prevazići i nastaviti živjeti. Pod uslovom da nisu otišli predaleko.
Produkcija televizijskih serija je agresivna i skoro da se više ne može pratiti količina projekata koji se proizvode i pojavljuju na tržištu. Ipak, publika traži i gleda sve više kriminalističkih sadržaja, a oni najbolji naslovi uvijek isplivaju na vrh. Eksploatacija mračne strane ljudske psihe je dominantna idejna vodilja, a u prikazivanju nastranosti, poremećenosti i bolesti, odlazi se svaki put sve dalje, pa su serije sve šokantnije, dinamičnije i zanimljivije.
