Antonio Beus tvrdi da je Udruženje filmskih radnika u BiH izgubilo dozvolu jer je lagalo
"Kažem glupo jer tu optužbu iznosi grupa autora koji su očito dobro potegli svoj utjecaj da uvjere veći broj članova Udruženja filmskih radnika BiH (UFR) da stanu iza njihovog zahtjeva. Bez obzira na to što je veći prihod isključivo i primarno u interesu autora i nositelja prava. Ne postoje sudske presude u kojim je naloženo Institutu za intelektualno vlasništvo da ponovi postupak dodjele dozvole", kazao je Beus.
Kako kaže, UFR je izgubio dozvolu, između ostalog, jer je prilikom aplikacije dostavio lažne podatke o tome šta i koga zastupa.
"Neka zamole svog direktora stručne službe da im pokaže kupus od aplikacije UFR-a za dozvolu. Ako nema, mogu im ga predočiti. U našoj aplikaciji, mislim na UFI, mi smo dokazali da možemo u prvoj godini osigurati oko pet miliona KM prihoda za autore/nositelje autorskog prava, dok je UFR naveo da može naplatiti oko 600.000 KM. Mi smo obećano i ispregovarali za 2017. i 2018. godinu. Ovo sve imate u službenim glasnicima BiH", istakao je.
Kako je dalje pojasnio, većina djela i nositelja imovinskih prava kod apliciranja za licencu je okupljena oko UFI-a, dok je fizička većina filmskih radnika u UFR.
"Sami su, prilikom svoje aplikacije, osporili Filmskom Centru Sarajevo pravo na naknadu od reemitiranja. (Ne)potpunost i (ne)uređenost njihove prijave i excel tabela koje su predali uz aplikaciju za dozvolu te osposobljenost za rad je bila slobodna procjena direktora Instituta, u tom trenutku gospođe Lidije Vignjević. Iako su svi parametri za dodjelu licence bili na našoj strani licenca je dodijeljena UFR-u. To je bilo diskreciono pravo direktorice Instituta i njena odluka da podrži samo autore okupljene oko UFR-a, te da njima dodijeli licencu", naglasio je.
Naveo je i to da su nakon zvaničnog zahtjeva za uvid u aplikaciju i dokumentaciju uvidjeli a nisu regulisali zakonom propisani odnos s nositeljima prava i autorima.
"Provjerili smo samo nekoliko navedenih djela iz njihove aplikacije i ustanovili da s istim nikad nisu uredili odnose. Dakle, uzeli su tuđa djela i naveli ih u aplikaciji kao da njih zastupaju u njihovom katalogu nositelja imovinskih prava na AV djelima. Za neurednu dokumentaciju i exel tabele koje su predali uz aplikaciju za dozvolu Institut bi im vjerovatno dao vrijeme da svoju prijavu urede i pretvore u pravne i normativne akte ali lažni dokazi su nešto sasvim drugo. To i po zakonu i po logici dokazuje da nikada nisu ni trebali dobiti dozvolu. Nakon što je UFI prezentirao dokaze Institutu isti je pokrenuo zakonom propisanu proceduru i oduzeo licencu UFR u BiH", dodao je.
Kako je istakao, UFR optužuje UFI da je naplatio 700.000 KM što je i tačno, ali je riječ o naplati od jednog dijela kablovskih operatera i to od 2016. godine,
"Temeljem odluke Skupštine UFI-a, taj novac se troši, manjim dijelom za rad, a većim dijelom za sudske troškove u sporovima sa kabel operaterima. Jedinstvena situacija je da se u tim sudskim sporovima na strani operatera se uvijek pojavljuje UFR, pa se postavlja pitanje 'za koga zapravo radi UFR' te bi odgovor bio 'očito za operatere, a ne nositelje prava i autore. Jer, kako predsjednica UO UFR Elma Tataragić na konferenciji sama kaže, citiram: 'autorima nije važno ko naplaćuje, uostalom ja sam scenarist i u to se baš ne razumijem'", ispričao je Beus.
Naglasio je da UFI ima kompletnu infrastrukturu s kojom se prati reemitiranje AV sadržaja u kablovskim sistemima na teritoriji BiH, a koji su uređeni aktima u skladu sa zakonskom legislativom u BiH kao i svjetskom praksom.
"UFI je nakon dobijanja dozvole započeo zakonom propisane procedure i pregovore s kablovskim operaterima vezano za tarifu, visinu i način obračuna. Nažalost kabelski operateri su nas dočekali s ponudom UFR koja je za oko devet puta bila manja od onoga što smo mi tražili za autore i nositelje prava na AV djelima (znači autorica s press konferencije bi i po UFR kriterijima raspodjele umjesto 200 KM dobila 1.800 KM). I u takvim okolnostima UFI uspijeva da ispregovara tarifu za 2017. i 2018. godinu u iznosima preko pet miliona KM godišnje. Nažalost, UFR je proteklo vrijeme iskoristio da unese haos na ovo tržište svojim stavljanjem na stranu kablovskih operatera tako što se predstavlja da ima licencu izvlačeći iz konteksta i koristeći dijelove sudskih akata koji nisu niti u jednom trenutku oduzele dozvolu UFI, a još manje dodijelile istu UFR-u", kazao je.
Kako kaže, to je utuženi novac i koji će nažalost domaći autori i nositelji prava dobiti tek nakon okončanja sudskih sporova koje UFR tako zdušno opstruira.
"Samo je trenutno i to samo manji dio novca koji kabel operateri trebaju platiti autorima i nositeljima prava deponiran kod notara. Ostalo je rezervirano u poslovnim knjigama kabel operatera i oni ga bez pravosnažnih sudskih presuda neće dati. UFR je za vrijeme kada je nakratko imao dozvolu zahvaljujući našem prethodnom radu i već ispregovaranoj tarifi od oko pet miliona KM godišnje, ponovo iz nama nepoznatog razloga, oborio cijenu za više od 50 posto i naplatio oko 2,5 miliona KM za godinu dana odnosno tri miliona KM za sve vrijeme trajanja licence oko 14 mjeseci. Kako smo čuli uvažene autore na press konferenciji, neki od njih su dobili 0 KM, drugi 200 KM, pa se postavlja pitanje kako je to UFR i kome podijelio naplaćenih tri miliona KM?", upitao je.
Dodao je da mu je na sastanku u Fondaciji za kinematografiju sadašnja predsjednica UO UFR rekla da tog novca nema.
"Potencijalni kriminal za koji ste nas optužili je hipotetski. Vaša naplata i raspodjela je nešto što se već dogodilo. Ne tvrdim da je bila kriminalna ali da je netransparentna to je više nego očito. Bar nama koji se ovim poslom bavimo profesionalno i odgovorno. Bilo je tužno gledati bivšu i sadašnju predsjednicu UO UFR kako nisu u stanju odgovoriti ni na jedno pitanje novinara, koje im je postavljeno na toj konferenciji", naveo je.
Na kraju je poručio filmskim autorima i producentima da bi bilo bolje da su energiju umjesto za njegovu diskreditaciju uložili na poboljšanje uslova za rad u kinematografiji.
"Možda bi tada imali dobro uređenu zakonsku regulativu u filmskoj industriji. Međutim, ono što sam vidio u analizi dosadašnjeg rada Fondacije za kinematografiju uvjerilo me da je jedna manja grupa autora kreator svih ovih aktivnosti i očito je da moj pristup i rad kao predsjednika fondacije nije sukladan dosadašnjoj praksi. Fondacija nije bankomat odabranih, već je sasvim dobar zakonski okvir za razvoj kinematografije i filmske industrije u BiH", poručio je Beus.
