Kuda ide raštimani plavi voz i koliko je Željo daleko od samouništenja
Željezničar je ove sezone ostvario najgori niz u 100 godina otkako postoji klub. Naime, od 2. decembra prošle godine pa sve do jučer Plavi nisu upisali nijednu pobjedu. Ukupno 16 utakmica, računajući i duel u Kupu BiH protiv Tuzla Cityja, Željina ekipa nije osjetila slast pobjede pa nije iznenađenje što je ostvaren najgori plasman kluba u posljednjih 12 godina. Od ukupno 99 bodova, koliko je mogao osvojiti, Željo je na svom kontu imao 44, što je ujedno i mizernih 44 posto osvojenih bodova.
Podilaženje Osimu i fijasko sa Sliškovićem
Ceh za loše rezultat platio je trener Amar Osim, a čini se kako su mu čelnici kluba predugo podilazili te da je njegova ostavka došla kasno čekajući da mu ekipu, kako je sam govorio, pročepi. Koliko god Osim imao kredita kod čelnika kluba ili navijača zbog ranijih uspjeha, mnogi smatraju kako mu se klub trebao ranije zahvaliti na saradnji te pokušati spriječiti katastrofalan niz, o čemu je naš portal i ranije pisao. Nesumnjivo je da su Željezničar u nekoliko navrata čak brutalno oštetile i sudije, ali to ne može i ne smije biti opravdanje za ogroman broj prosutih bodova, pogotovo na stadionu Grbavica.
Uslijedio je potom potpuni promašaj s Blažom Sliškovićem, koji je prvo obećao borbu za Evropu, a onda je nakon dva kiksa (Radnik i Olimpik) naprasno promijenio priču te odlučio do kraja sezone pružiti šansu mlađim igračima. Vrlo brzo je zbog porodičnih problema napustio klub, iako je svima bilo jasno da odnosi između popularnog Bake i čelnika kluba nisu štimali od samog početka. Slišković se kasnije pojavljivao na brojnim događajima, čak i na utakmicama Želje, ali ne u funkciji trenera, što govori o neozbiljnosti kluba koji se nonšalantno ponio prema ovom problemu.
Osim katastrofe na terenu, nastavljena je finansijska dubioza pa tako i vrapci na grani znaju da igračima Želje sada već godinama konstantno kasne plate i to po nekoliko mjeseci. Koronavirus je Željezničaru zadao najveći udarac od svih klubova u Premijer ligi BiH, jer je poznato koliko su Plavi zavisili od navijača i prodatih ulaznica. Međutim, činjenica da se u posljednje dvije godine nagomilao dug od nekoliko miliona maraka dovodi u pitanje sposobnost čelnika kluba da rade ono što je njihov primarni posao - osiguravanje novca i nesmetan rad kluba.
Sve je počelo kada klub nije dobio licencu za evropska takmičenja prije dvije godine, nakon čega je morao uzimati kredit, a izgubio je i status nositelja u Evropi. Novi manjak se tek očekuje budući da klub i ove godine neće igrati u Evropi, što je također novi udarac za i dalje najtrofejniji klub u BiH.
Bez igrača za prodaju u izlogu
Porazno je i da Željezničar nema u izlogu za prodaju nijednog igrača, budući da je ekipa koja je igrala ove sezone bila prestara, prespora i prije svega krajnje neuspješna. Mnogi igrači su već digli sidro, brojni se dvoume u vezi s produžetkom ugovora, a oni preostali nikome nisu interesantni pa je teško očekivati da će se Željo iz dubioze izvući prodajom nekog od igrača.
Ništa bolja situacija nije ni u administraciji kluba, kao ni u omladinskom pogonu. Nekim prijašnjim radnicima u administraciji nisu ni pronađene zamjene, dosta ih je već napustilo klub, a mnogi su na odlasku. O radu omladinskog pogona najbolje govori činjenica da već gotovo tri godine Plavi nisu izbacili igrača iz svoje škole, kojeg bi kasnije promovisali u standardnog seniora koji može ostvariti internacionalnu karijeru. Mladi igrači koji su zaigrali pri kraju ove sezone i pokazali da nisu ništa lošiji od iskusnijih igrača koji su došli sa strane, minutažu su dobili na silu, a ne kao rezultat neke vizije ili klupskog opredjeljenja. A kako trenutno situacija stoji, tako će biti i u narednoj sezoni.
Apsolutno ne postoji vizija kluba za naredne tri ili pet godina. Sve se radi nabrzinu i krpe se problemi bez ikakvog planiranja. Zapostavljena je i infrastruktura kluba. O novim projektima se niko ne usudi dati ni obećanje, a pogotovo krenuti u realizacije. Ni stanje u vezi s postojećom infrastukturom nije najbolje, jer se mogu primijetiti nedostaci na stadionu, koji nisu uočljivi većini budući da klub zbog koronavirusa igra utakmice bez publike već godinama. Zbog svega navedenog ni navijači nemaju povjerenje u vladajuću strukturu koju predvodi predsjednik Samir Cerić iz Londona.
Skupština kluba 12. juna
Od dolaska u januaru do danas Cerić nijednom nije došao u BiH. Od obećanja koje je dao gotovo ništa nije uradio te je postao čak i predmet ismijavanja navijača, pogotovo kada u javnost plasira informacije o nekim projektima koji su klubu u ovom trenutku apsolutno bespotrebni. Mnogi ga smatraju i mrljom u bogatoj historiji kluba.
Umjesto Cerića, lider na Grbavici je potpredsjednik kluba Jasmin Badžak, koji se više puta povlačio i vraćao u klub. Ostatak vjerovatno najneuspješnijeg Upravnog odbora u historiji kluba čine: Sam X. Li, Dino Husak-Osmanović, Kenan Ademović, Selen Balić, Fuad Zukić, Nazif Hasanbegović i Daver Balić, dok su članovi Nadzornog odbora Damir Ablaković i Senaid Topuz. Mustafa Nurko je bio treći član Nadzornog odbora, koji je u međuvremenu prebačen za v. d. direktora. Pola godine kasnije još uvijek nije pronađen pravi direktor, što je još samo jedan pokazatelj u kakvom je stanju klub. Udjela svakako imaju i raniji upravni odbori, ali i vrlo letargični članovi Skupštine kluba, a vrijedi podsjetiti da su i sjednice ovog organa prekidane bez dozvole da se mijenja dnevni red.
Hoće li Cerić, Badžak i društvo i dalje voditi klub bit će poznato vrlo brzo, jer je za 12. juni zakazana vrlo važna skupština kluba, koja bi trebala dati brojne odgovore na krizu Plavih. Nastavak propadanja kluba ili izlazak iz krize? Ostanak aktuelnih čelnika kluba ili dolazak novih ljudi? Ostajenje pri istoj gubitnoj filozofiji ili pravljenje potpunog zaokreta s novom vizijom?
A dok se odgovorni dogovore i odluče, navijači se nadaju kako više nikada neće dočekati kraj sezone u ovakvom rasulu u kakvom se nalazi njihov Željezničar, koji više apsolutno nikome nije bitan, osim isključivo njima koji će na Grbavici ostati i nakon svih problema.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
