U 30. minuti Danci su poveli a upravo je Damsgaard fantastično pogodio iz slobodnog udarca i tek u polufinalu smo vidjeli prvi pogodak iz slobodnjaka na ovogodišnjem Euru.
Osam minuta kasnije Englezi su imali stopostotnu šansu kada je Kane uposlio Sterlinga koji izlazi sam ispred Schmeichela, ali šutira direktno u njega.
Ipak, već u narednom napadu Engleska je uspjela izjednačiti. Kane je dodao do Sake, on probija po desnoj strani i ubacuje oštro u peterac za Sterlinga, a ispred napadača Manchester Cityja intervenisao je Kjaer ali je ubacio loptu u vlastitu mrežu za 1:1.
Otvorena igra je nastavljena i u drugom poluvremenu. U 55. minuti Mount je centrirao iz slobodnjaka s desne strane, Maguire je sjajno šutirao glavom a Schmeichel maestralno brani i spašava čist gol.
I u nastavku susreta obje ekipe su male nekoliko poluprilika, no golmani nisu morali intervenisati i susret je otišao u produžetke.
U 104. minuti dosuđen je diskutabilan penal nad Sterlingom, a odgovornost na sebe je preuzeo Kane. Kapitenu Engleske je Schmeichel odbranio udarac sa bijele tačke, no lopta se odbila direktno na nogu napadaču Tottenhama kojem nije bilo teško pogoditi prazan gol za 2:1.
U drugom poluvremenu Danci su dali sve od sebe da izjednače, no u tome nisu uspjeli i više od 60.000 navijača na Wembleyju je zapjevalo "Fudbal se vraća kući" ("Football's coming home"), moto pod kojim Englezi već 22. veliko takmičenje uzastopno najavljuju titulu.
Izuzetno je Engleze 55 godina boljela činjenica da od 1966. godine i Svjetskog prvenstva kojeg su organizovali nisu uspjeli ni ući u finale. No, svakom nizu dođe kraj pa tako je i ovom i to baš sada kada su takoreći opet domaćini - Engleska je igrala na Wembleyju u pet od šest utakmica na ovom Euru, a i finale će igrati na kultnom londonskom stadionu.
A u nedjelju navečer ćemo saznati da li će se fudbal zaista vratiti u zemlju u kojoj je i nastao krajem 19. vijeka. Finalni susret između Engleske i Italije počinje u 21 sat i nema sumnje da nas očekuje spektakl.
