Srebrenica 26 godina poslije: Grad koji nakon genocida živi nekoliko dana u godini
Protekli rat promijenio je kompletnu sliku ovog malenog gradića, koji je prije devedesetih godina imao svoj prosperitet. Agresorska ruka planove za razvoj izbrisla je kao gumicom te je danas Srebrenica živa svega nekoliko dana u godini, kada se u nju sliju njeni nekadašnji mještani razasuti po cijelom svijetu.
Njen život osjetio se i danas, kada je Memorijalnim kompleksom u Potočarima pohodilo nekoliko hiljada građana. Među njima se našla i Vasvija Kadić koja je rođena u Srebrenici, s poslijeratnom adresom u Tuzli. U genocidu je ostala bez tri brata i oca, uz mnogobrojnu širu rodbinu.
"I ove godine emocije su vrlo bolne. Svaki 11. nam padne veoma teško, a slike svega onoga što smo preživjeli uvijek se vrate. Memorijalni centar je kao podsjetnik logora u kojem su ih mučili i ubijali, a ženu i djecu su držali gladne, gole i bose…", kaže Kadić za Klix.ba.
Danas je u duši mirna jer zna gdje su mezari članova njene porodice koje je u ranijim godinama pronašla, identifikovala i sahranila.
"Danas imam osjećaj kao da su oni svi tu. Da su živi, da su pored nas i da pričaju s nama. Međutim, kada se okrenete i pogledate ove nišane, shvatite zapravo šta se desilo prije 26 godina – ubijeni su oni koje je neko rodio, hranio, školovao…", nastavlja Kadić.
Srebreničanka Advija Kabilović ni ovoga 11. jula nije mogla ugušiti svoje emocije, koje su kontinuirano navirale uz sjećanje na ubijene članove porodice, prijatelje i komšije.
"Na svaku godišnjicu kada dođem imam osjećaj kao da sam se opet rodila, a uz to moja Srebrenica je živa. Vidim ljudska lica koja me podsjećaju na one iz prijeratnog perioda. To su druge osobe, ali me podsjećaju na sve one koje sam izgubila", ističe Kabilović.
Za jedan ratni dan u Srebrenici izgubila je sve. Kako kaže, cijeli svijet joj se srušio, a sada je novi izuzetno teško sagraditi.
"Svaki dan molim Boga da svakome od nas bude dobro, jer od Allaha dž.š. moraš prvenstveno tražiti dobro za drugoga, a kako bi on dao dobro i nama. Neka cijelom svijetu da mir i uz to se nadam da će moja Srebrenica jednoga dana procvjetati u radosti i sa pozitivnim pričama", nastavlja Kabilović.
Osim Srebreničana danas su u Srebrenicu i Potočare stigli i građani iz ostalih dijelova naše zemlje. Jedna od njih je i Hasiba Skender iz Zenice koja već 15 godina dolazi na obilježavanje godišnjice genocida.
"Od prvoga dana kada sam došla pa sve do danas izuzetno jake emocije me obuzimaju. Sve ovo je veoma tužno i bolno, a žao mi je što nemam priliku češće doći i pokloniti se svim nevinim žrtvama. Također, voljela bih češće boraviti i u Srebrenici gdje sam upoznala mnogo ljudi koji se ističu po svojoj dobroti", navodi Skender.
Srebrenicu 26 godina kasnije Vasvija Kadić s početka naše priče, ocjenjuje tužnim gradom, za razliku od prošlosti kada je imala fabrike, otvorena radna mjesta i sretne mještane.
"Međutim, sada ulice, kuće i zgrade plaču, a avlije su puste. Nije više to onaj grad, jer danas veoma malo oživi uoči dženaze i na tome se sve završava. Hvala Allahu, ove godine nas je bilo više i nadam se da ćemo u budućnosti dolaziti često, kako se Srebrenica ne bi zaboravila", nastavlja Kadić.
Slika života koji sačinjavaju gužve na ulicama, brojna parkirana vozila i kolapsa u saobraćaju već u poslijepodnevnim satima je utihnula, do novog 11. jula kada će se bh., ali i svjetska javnost prisjetiti svega onoga što je vezano za taj grad.
Oni koji su živjeli ili još uvijek žive u tom Srebrenici, poručuju da se nikada ne smije zaboraviti ono što se desilo. To, kako navode, mora ostati podsjetnik, kako se više nikada i nikome ne bi ponovilo, ali da se treba gledati i u budućnost, uz ulaganje napora da se tom gradiću vrati sjaj koji je nekad imao.
Panika u Kijevu: Prvi put od ruske invazije ukrajinski parlament otkazao sjednicu
