Samo šest sati nakon što je objelodanjen tzv. Inzkov zakon Milorad Dodik i svita oko njega se sjetila ni manje ni više nego peticije kojom se poziva na odbacivanje Inzkovog zakona. Ovaj potez je toliko višedimenzionalan da je pravo pitanje s koje strane ga sagledati. Kada se godine inat politike i pogrešnih poteza prvenstveno po građane RS-a svedu na peticiju, onda je jasno o kakvoj jalovoj i očajnoj politici je riječ.
Dodik se prvi potpisao, a već danas je kampanja u punom jeku kojim se građani pozivaju da na papir stave svoje ime i broj lične karte i podrže odbacivanje izmjena Krivičnog zakona kojim se sankcioniše negiranje genocida, ratnih zločina te njihovo veličanje. Dakle, vlast u RS-u pravi spisak onih koji negiraju genocid. Kome drugome ovakva ideja može pasti na pamet nego očajnom čovjeku koji je očigledno pogledao u oči gubitku vlasti.
Zakon je jasan. RS nije ugrožen niti bilo ko iz RS-a. Ugroženi su oni koji žele nastaviti bjesomučno negirati genocid, zločine i na taj način graditi svoju politiku. Prvi čovjek SNSD-a sada traži da svi oni čestiti ljudi koji vjerovatno imaju neki svoj stav o ratu, o genocidu, ali ga ne negiraju, stave svoj potpis pod krinkom ugroženosti entiteta i serviraju se pravosuđu i javnosti kao negatori genocida. Dodik za sebe možda i ima alibi i nema druge opcije da zadrži vlast, ali živi štit koji formira oko sebe peticijom koju je pokrenuo mogli bi ispaštati mnogi koji ga poslušaju.
Iako je najavio i povlačenje srpskih predstavnika u državnim institucijama kao vid bojkota, Dodik bi i tu mogao doživjeti debakl. Kako saznajemo u velikom broju institucija na državnom nivou malo je onih koju su spremni krenuti za Dodikom. A i zašto bi rizikovali gubitak pristojne plate, privilegija i povlastica i dodatno se izložili krivičnoj odgovornosti potpisivanjem peticije.
Uostalom opozicija iz RS-a je već dala do znanja da će Dodik u svojim nakanama vjerovatno ostati usamljen sa svojim partnerima, a suštinu je opisao Milan Radović, potpredsjednik SDS-a.
A kome je u konačnici neka peticija pomogla u ostvarenju političkih ciljeva, izuzev nekog lokalnog nivoa gdje se građani bore za park ili trotoar. Dodik peticijom kupuje vrijeme i nada se što širem spisku kojim će sutra mahati da stoji iza njega, a suštinski kolektivizira i pravi živi zid iza kojeg se krije, a tom istom narodu ne smije garantirati kuda ih vodi.
