Svi za jednog, jedan za sebe: Šta za Trojku znači zajednički kandidat za Predsjedništvo

Ideja o zajedničkom kandidatu u utrci za Predsjedništvo BiH najviše se dovodi u vezu s Trojkom. Izvjesno je da Naša stranka neće imati svog kandidata, a iz tabora SDP-a i Naroda i pravde do sada su se mogle čuti različite poruke. I jedni i drugi su nenametljivo poručivali da su spremni ući u tu utrku, ali da će prvo dati šansu ideji zajedničkog kandidata.

Tu opciju mnogi u Trojci ili simpatizeri Trojke odobravaju, računajući da je to jedini način da pobijede Bakira Izetbegovića, koji će definitivno biti kandidat SDA za spomenutu funkciju. Ukoliko svako bude imao svog kandidata, procjene su da će razljevanje glasova ići u prilog Izetbegoviću.

Trojka je trenutno u raskoraku i odluka o putu koji će odabrati umnogome će odrediti i poziciju svake stranke. Do sada su se mogle čuti poruke kako im je ključni cilj zaustaviti Izetbegovića, a zajedničkim nastupom smatraju da imaju šansu. Ipak, taj zajednički kandidat može biti samo neki nestranački kadar, odnosno osoba koja zvanično nije ni u jednoj stranci.

Nermin Nikšić (SDP) je nedavno kazao da u opciji za zajedničkog kandidata ta stranka želi pravo prvog izbora. A kao nestranački kandidat koji bi eventualno išao na megdan Izetbegoviću najčešće se spominje Denis Zvizdić, koji nakon napuštanja SDA još uvijek nije pristupio nijednoj stranci, iako je ideološki, a sudeći i po "vannastavnim aktivnostima", poput utakmica ili drugih večernjih evenata, često viđen u društvu članova NiP-a. Kako će to tumačiti u SDP-u, nije najjasnije, ali se već mogu čuti glasovi koji nisu najzagrijaniji za opciju da kao zajedničkog kandidata podrže Zvizdića.

Ali, bez obzira na to o kojem zajedničkom kandidatu se radilo, ostaje otvoreno pitanje šta bi svaka od tri stranke dobila podržavanjem nestranačkog kandidata. Eventualno bi postigli cilj onemogućavanja izbora Izetbegovića. Međutim, šta bi svaka stranka pojedinačno dobila za svoju listu.

Kandidatura za Predsjedništvo za sobom vuče i veliki marketing i kontrolu procesa kroz posmatrače. Ipak, kada birač dobije glasačke listiće, on može zaokružiti jednog kandidata za Predsjedništvo i birati samo jednu političku listu koju će podržati u određenom parlamentu. U takvom scenariju zajednički kandidat može imati smisla samo ukoliko sve stranke koje su ga podržavale na kraju osvoje približan ili zadovoljavajući broj glasova koji će ih učiniti konkurentima ili glavnim favoritima za formiranje vlasti. U suprotnom, rizik je prevelik i neko može dati mnogo više, a dobiti mnogo manje.